BEBE prvu godinu života više nalikuju očevima.
 

"Na koga mi sliči ova tvoja beba? O, da, isti tata! Nitko mu je ne bi ukrao!"
 

Zar niste često čuli takve komentare kada su vam dolazili u babine po povratku iz rodilišta? Iako je to bilo u prvim danima dolaska djeteta doma, dok su se na njemu još primjećivali kojekakvi znakovi traume od poroda, znalci su na njegovom majušnom lišcu prepoznali konture njegova oca! Uspoređuju se tatine fotografije dok je bio novorođenče. Nos, usta, uši...pa da, isti tata. Mama, ne ljuti se!

 

Uistinu, ne samo da sličnost bebe i tate vide rodbina, susjedi, prijatelji, već su to potvrdila i znanstvena istraživanja. U američkom časopisu Nature objavljena je istraživačka studija Nickolasa Christenfelda i Emily Hill sa sveučilišta San Diego u Californiji koji su uspoređivali fotografije jednogodišnjaka s fotografijama njihovih očeva i utvrdili nevjerojatnu sličnost. U svakom slučaju, daleko veću od sličnosti s majkom. 

 

 

Za razliku od majki, očevi ne mogu uvijek biti sigurni da je beba njihova. Ukoliko vide sličnost, tvrde znanstvenici, sumnje će nestati, što povećava vjerojatnost veće roditeljske odgovornosti očeva.

 

Ovom tematikom bavili su se i drugi znanstvenici, koji su pak došli do zaključaka da bebe podjednako sliče jednom i drugom roditelju. Neki od njih su istaknuli da sama majka navodi na zaključak da je njena prinova ista tata, što je ponukalo psihologe na objašnjenje da mame ističu sličnost s ocem iz potrebe da ga uvjere u njegovo očinstvo, čime potiču oca na zbližavanje i prihvaćanje djeteta.

Znanost ide dalje- sličnost s očevima stvar je biologije, evolucije, koja se pobrinula umanjiti nedoumicu očeva i potaknuti ih na prisniju vezu sa svojim bebama, kako bi dijete bilo zbrinuto i sigurno uz oba roditelja.