U MNOGIM filmovima i serijama, poput popularnih Gilmoreica ili Ginny i Georgia, odnos roditelja i djeteta prikazuje se kao prijateljstvo puno povjerenja i zajedničkih trenutaka. Iako takva bliskost na ekranu djeluje simpatično i poželjno, psiholozi upozoravaju da u stvarnom životu može imati ozbiljne posljedice.

Blizak odnos između roditelja i djeteta sam po sebi nije problematičan. No granica se prelazi kada dijete počne preuzimati odgovornosti koje pripadaju odraslima. U psihologiji se taj poremećeni odnos naziva parentifikacija.

Novinarka i psihologinja Jenna Ryu pojašnjava: "U osnovi, to je situacija u kojoj dijete preuzima ulogu roditelja. Ponekad je to emocionalna uloga - dijete postaje mamina podrška, terapeut ili čak mirotvorac u obitelji. U drugim slučajevima riječ je o praktičnim odgovornostima poput plaćanja računa ili rješavanja financijskih problema."

Kada bliskost postaje teret

Klinička psihologinja dr. Robyn Koslowitz naglašava da se ne radi o bezazlenim aktivnostima poput zajedničkog odlaska na manikuru. Problem nastaje kada dijete počne služiti emocionalnim potrebama roditelja.

"Bliskost i osjećaj povezanosti s roditeljem su u redu. No kad dijete postane glavni izvor utjehe za odraslu osobu, tada dolazi do zamjene uloga", objašnjava Koslowitz.

Djeca koja preuzimaju teret odraslih

Portal Psychology Today navodi da se emocionalna parentifikacija može razviti iz različitih razloga. Neki roditelji, koji se sami nisu naučili nositi s emocijama ili su i sami bili parentificirani kao djeca, nesvjesno prenose istu dinamiku na svoju djecu. U drugim slučajevima razlog može biti mentalna bolest, ovisnost ili opća nesposobnost roditelja da emocionalno funkcionira.

To se u svakodnevnom životu može očitovati kroz situacije u kojima dijete posreduje u obiteljskim svađama, sluša roditeljske probleme, osjeća odgovornost za tuđe emocije ili ima ulogu "terapeuta" za roditelja.

"Važno je razlikovati normalne, povremene trenutke brige, poput kada dijete zagrli uznemirenog roditelja, od dugotrajnog obrasca u kojem dijete stalno preuzima brigu o roditeljevim emocijama", navode stručnjaci.

Kako prekinuti taj obrazac i ozdraviti

Oporavak od posljedica parentifikacije moguć je, no često zahtijeva terapijsku podršku i učenje postavljanja granica.

Kako navodi WebMD, odrasle osobe koje su kao djeca bile parentificirane moraju naučiti reći "ne" bez osjećaja krivnje.

"Granice su nužne u svakom odnosu, osobito između roditelja i djeteta. Iako djeca često ne znaju kako ih postaviti, kada odrastete, važno je jasno odrediti što ste spremni učiniti, a što ne. Vaše emocionalno zdravlje mora biti prioritet", poručuju stručnjaci.