UČESTALO spontano treptanje kod djece u dobi od tri do šest godina pokazatelj je boljih rezultata na zadacima koji traže kognitivnu fleksibilnost, piše New York Post. Novo istraživanje povezalo je tu pojavu s aktivacijom desnog dorzolateralnog prefrontalnog korteksa (dlPFC), dijela mozga zaduženog za izvršne funkcije poput planiranja i koncentracije. Učestalost treptanja ujedno služi kao pokazatelj razine dopamina i izravno je povezana s razinom izvršnih funkcija kod predškolaca.

Metoda istraživanja

Istraživanje je obuhvatilo 113 djece iz Japana, u dobi od tri do šest godina. Djeca su sudjelovala u klasičnom testu kognitivne fleksibilnosti, igri razvrstavanja kartica gdje se pravila mijenjaju tijekom zadatka. Test je započeo razvrstavanjem po boji, a zatim se prebacio na razvrstavanje po obliku. Takav zadatak mjeri koliko se brzo dijete može prilagoditi novom načinu razmišljanja, što je osnova za razvoj kontrole impulsa.

Znanstvenici su aktivnost mozga mjerili funkcionalnom bliskom infracrvenom spektroskopijom (fNIRS). Riječ je o neinvazivnoj optičkoj metodi koja infracrvenim svjetlom prati razinu kisika u krvi i tako utvrđuje kada je određeno područje mozga aktivno. Istovremeno su običnim kamerama snimali učestalost spontanog treptanja.

Povezanost treptanja i moždane aktivnosti

Analiza je pokazala da se spontano treptanje događa upravo u trenucima kada je aktivnost u desnom dorzolateralnom prefrontalnom korteksu na vrhuncu. Spontano treptanje je nesvjesna radnja pod utjecajem dopaminskih signala u mozgu.

Kao primjer, kod osoba s Parkinsonovom bolešću, gdje je poremećeno lučenje dopamina, treptanje je znatno rjeđe, a ujedno teže izvršavaju zadatke koji zahtijevaju mentalno prebacivanje.

Uspješnost na testu

Rezultati su potvrdili da su djeca koja su češće treptala bila uspješnija u zadatku s karticama. Ta se veza pokazala dosljednom i nakon što su znanstvenici analizirali svaku dobnu skupinu zasebno. To upućuje na zaključak da je učestalost treptanja stvarni pokazatelj kognitivnih sposobnosti, a ne samo opće zrelosti djeteta.

Učestalost treptanja inače raste između prve i pete godine, a u ovom istraživanju djeca s najboljim rezultatima treptala su više od 20 puta u minuti.

Specijalizacija mozga i razvoj

Studija je potvrdila da je dlPFC glavno područje mozga aktivno tijekom zadataka koji traže promjenu pravila, jer nije pronađena značajna povezanost s drugim dijelovima prefrontalnog korteksa. Kod starije djece koja su češće treptala i imala bolju kognitivnu fleksibilnost, aktivacija tog područja bila je preciznija i fokusiranija.

To sugerira da je učestalost treptanja pokazatelj funkcionalne diferencijacije prefrontalnog korteksa, odnosno zdrave specijalizacije moždanih mreža.

Jednostavan pokazatelj razvoja

Predškolska dob ključna je za razvoj prilagodljivih izvršnih funkcija, poput samokontrole i praćenja uputa. Rane razlike u tim sposobnostima mogu predvidjeti kasniji uspjeh u školi i socijalnu prilagodbu. Budući da se učestalost treptanja može izmjeriti jednostavno, precizno i jeftino, ova bi metoda mogla postati koristan neinvazivan alat za praćenje razvoja mozga.

Istraživačima, ali i odgojiteljima i roditeljima, nudi jednostavan uvid u dječji kognitivni napredak, što je osobito važno jer je mozak male djece teško proučavati zbog njihova nemira i straha od medicinskih postupaka.

Znanstvenici ipak napominju da praćenje treptanja ne može zamijeniti snimanje mozga ili bihevioralna testiranja, već ga vide kao potencijalni pokazatelj koji zahtijeva dodatna istraživanja prije nego što postane razvijen dijagnostički alat.