U TRENUCIMA stresa i dječjih ispada, i najbolji roditelji mogu pogriješiti. Jedna pogreška pritom je posebno česta i štetna, a mnogi je nesvjesno ponavljaju. Psihologinja dr. Caroline Fleck ističe da je najveća pogreška koju odrasli čine - emocionalno poništavanje djetetovih osjećaja. To se događa kad djetetove emocije dosljedno odbacujemo, umanjujemo ili ih kažnjavamo.

"Djeca koja često doživljavaju emocionalno poništavanje znatno su sklonija razvoju anksioznosti, depresije, problema s ponašanjem i samopoštovanjem", objašnjava za Parade dr. Fleck. "Ako roditelj poručuje djetetu da su njegove emocije 'pogrešne', dijete s vremenom počinje vjerovati da ne smije osjećati ono što osjeća."

Ovo se najčešće događa upravo u trenucima sukoba – kada je roditelj iscrpljen, dijete uzrujano, a emocije na vrhuncu. I premda to ne znači da ne treba postavljati pravila ili rješavati probleme, važno je razlikovati emocije od ponašanja.

Kako izbjeći ovu grešku?

Dr. Fleck preporučuje dvije ključne smjernice.

Validirajte ono što se može validirati:

Emocije su uvijek valjane, iako ponašanje možda nije. Na primjer: "Razumijem da si frustriran, ali nije u redu bacati igračke". Pritom je važno pomoći djetetu da prepozna, imenuje i izrazi emocije, to je prvi korak prema boljoj samoregulaciji.

Emocije su uvijek važne, čak i ako nisu racionalne:

"Čak i kad djetetova emocija ne odgovara stvarnosti, to ne znači da ju treba odbaciti", upozorava Fleck. "Dijete treba znati da ima pravo osjećati to što osjeća, bez straha od osude." U trenucima jakih ispada, ponekad je najbolje prvo pomoći djetetu da se smiri distrakcijom ili nježnošću, a tek kasnije razgovarati o osjećajima i ponašanju.

Ova praksa ne samo da smanjuje sukobe, već i gradi dublju emocionalnu povezanost i uči dijete vještinama koje će mu pomoći tijekom cijeloga života.