Dadilja čuvala djecu koja nikad ne gledaju ekrane pa ostala iznenađena
JEDNA dadilja svojim je iskustvom ponovno potaknula raspravu o tome kako ekrani utječu na malu djecu. Kaže da je čuvala dvoje djece koja odrastaju bez televizije, mobitela i tableta te da je kod njih primijetila velike razlike u odnosu na djecu koja su navikla na ekrane. Iako njezino iskustvo nije znanstveni dokaz, tema je zanimljiva i zbog istraživanja koja se posljednjih godina bave povezanošću vremena pred ekranom i ranog razvoja.
Iskustvo iz prve ruke
Zoe Young, dadilja iz Austina u Teksasu, koja je radila i kao odgojiteljica u vrtiću, za Newsweek je rekla da velik dio slobodnog vremena posvećuje učenju o ranom razvoju djece i razvoju mozga u najranijoj dobi. Prema njezinu iskustvu, roditelji se ponekad okreću ekranima kao jednostavnom načinu da zabave ili smire djecu kada im treba predah.
Ekrani kao "digitalna duda"
"Mnogi roditelji koriste ekrane kao dudu varalicu da zabave djecu kad im treba predah ili su, iskreno, prelijeni da bi se bavili njima", rekla je Young. Dodala je kako "roditelji ne vole čuti da su loši u odgoju ili da nešto rade krivo, čak i kad je to istina".
Njezine tvrdnje treba uzeti kao osobno iskustvo, a ne kao znanstveni zaključak. Istraživanja ipak pokazuju da roditelji doista mogu koristiti digitalne uređaje kako bi pomogli djeci da se smire, dok istodobno veća izloženost ekranima može značiti manje prilika za razgovor i međusobnu interakciju.
Obitelj bez ekrana
Young je imala priliku čuvati dvogodišnjaka i četverogodišnjaka koji, prema njezinim riječima, uopće ne koriste ekrane. "Nikad nisu pogledali film. Nikad nisu vidjeli iPad. Ne smiju gledati ni fotografije na mobitelu", rekla je. Dodala je da njihovi roditelji u spavaćoj sobi imaju platno za projektor jer u kući uopće nemaju televizor.
Djeca vrijeme provode u igri i razgovoru
Prema njezinim riječima, djeca velik dio vremena provode čitajući i igrajući se. Smatra ih "intelektualno najnaprednijom djecom" koju je upoznala tijekom šest godina rada.
Kaže da dvogodišnjak već govori u punim rečenicama, dok četverogodišnjak samostalno izrađuje biome i razvrstava igračke životinja prema "vremenskom razdoblju i klimi". Young smatra da bi jedan od razloga mogao biti to što se od djece bez ekrana očekuje da više sudjeluju u razgovoru i samostalno pronalaze načine za zabavu.
Takva opažanja zanimljiva su u kontekstu istraživanja koje je pokazalo da je više vremena pred ekranom povezano s manjom količinom razgovora između roditelja i male djece.
"Djeca nisu navikla čekati"
Young smatra da djeca koja puno vremena provode pred ekranima mogu teže podnositi trenutke kada im uređaji nisu dostupni.
"Mala djeca koja puno vremena provode pred ekranima osjećaju se nelagodno kad im ekrani nisu dostupni", objasnila je. "Teže se sami zabavljaju igračkama, kreativnošću, boravkom u prirodi ili vlastitom maštom."
Smatra i da navika na brzo i neprekidno zabavljanje može otežati prihvaćanje situacija u kojima dijete mora čekati ili se samo pozabaviti nečim. "Riječi 'ne' ili 'ne još' aktiviraju njihov živčani sustav jer nisu navikli da ne dobiju odmah ono što žele", rekla je. "Ako nešto ne razumiju istog trena, mentalno i emocionalno se blokiraju, a to dovodi do negativnih reakcija na učenje."
"Sami svojoj djeci pripremate neuspjeh. Ekrani im uništavaju mozak i vi to znate!!!", napisala je u videu i u opisu.
Na kraju je rekla da je iskustvo s ovom obitelji učvrstilo njezino uvjerenje da mala djeca ne bi trebala provoditi vrijeme pred ekranima. Ipak, njezino iskustvo ne može se izjednačiti sa znanstvenim dokazom da je potpuna zabrana ekrana nužna za svu djecu. Istraživanja zasad uglavnom pokazuju povezanosti, a stručne preporuke naglasak stavljaju na dob djeteta, količinu i način korištenja ekrana te na to što ekran zamjenjuje u svakodnevnom životu.
Što kažu istraživanja
Istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Pediatrics 2023. godine obuhvatilo je 7097 djece i pokazalo povezanost između duljeg vremena pred ekranom u dobi od godinu dana i većeg rizika od teškoća u razvoju komunikacijskih i vještina rješavanja problema u dobi od dvije i četiri godine. Rizik je bio veći što su djeca više vremena provodila pred ekranom. Važno je, međutim, naglasiti da je riječ o opservacijskoj studiji, pa rezultati pokazuju povezanost, ali ne dokazuju da ekrani sami uzrokuju razvojne teškoće.
Drugo istraživanje, također objavljeno u JAMA Pediatrics, pratilo je 220 obitelji i pokazalo da je više vremena pred ekranom bilo povezano s manjim brojem riječi koje djeca čuju, manje njihovih glasanja i manje izmjena u razgovoru između roditelja i djece u dobi od 12 do 36 mjeseci.