SVAKI put kada vidite svoje dijete kako skače, viče, vrti se, vi ga opominjete, a ono počinje još jače ispoljavati svoj nemiran duh - sjetite se ovoga - nemirno dijete vodi tome da jednog dana postane uspješan čovjek. Odgajamo djecu da bi oni jednog dana postali ljudi, a što možemo više očekivati i željeti nego da naše dijete postane uspješno?!
 

Nestašno, nemirno, temperamentno, neposlušno, na svoju ruku... Sve su to odlike djece s kojima roditelji imaju znatno više posla i brige od djece koja su mirna, koja se vole zaigrati sama, koju se nekad praktički ni ne čuje. 

Vječiti izazov 
 

Nemirna djeca prije svega su velik izazov za roditelje, no znanstvenici su već nemali broj puta istaknuli - djeca s nemirnim duhom evidentno imaju znatno jači karakter od ljenije djece. Njihov  mozak radi brže, njihova je mašta dalekosežnija, a njihovo ponašanje odraz djeteta sa stavom. 

S obzirom da je vrlo izazovno odgajati jako temperamentno dijete znanstvenici prije svega upozoravaju roditelje da takvu djecu ne pokušavaju po onom uobičajenom okviru ponašanja dovesti u red. Ušutkavanjem njihovih želja, korenjem nestašnog ponašanja i uopće kažnjavanjem njihovog nemira roditelji takvoj djeci radi svog mira malo pomalo pokušavaju slomiti njihovu volju. 

 

Želi li itko od nas da nam se naša volja slama na način na koji brojni roditelji pokušavaju "slomiti" svoje dijete. I to najčešće rade iz posve krivih pobuda - ušutkavaju ih jer su glasni (kasno je, nemoj vikati, nismo na igralištu...), pokušavaju ih upristojiti pred drugima (jako je nepristojno kada tako skačeš umjesto da stojiš pored mene dok ja pričam, ne upadaj mi u riječ dok pričam, budi pristojan=budi miran kao bubica...) i onda se vrlo često roditelji takve djece pred drugim starijim osobama pokušavaju ispričati riječima - ma užasno je tvrdoglavo i teško to moje dijete. Dijete to sluša i sve više počinje sebe gledati kao dijete koje je roditeljima doista teško pa u određenim trenucima, kako raste, ipak pokušava samo sebe sputati da ne bi bilo toliko teško tim svojim roditeljima. A samim time rade protiv sebe. Jer, kako kažu stručnjaci, takva nemirna, osebujna djeca nisu ni tvrdoglava ni teška - ona su samo djeca s čvrstom voljom i izuzetno jakim karakterom - a to su ni manje ni više nego odlike LIDERA!

 

Naravno, ne treba pretjerivati i sada reći pa ne možemo dozvoliti da nam se dijete popone glavu! Ne, baš suprotno od toga! Ovakva djeca su izazov, a sa svakim životnim izazovom treba se znati uhvatiti u koštac. Zar ne? 

 

Ali s njima zaista treba znati 
 

Zato odgoj temperamentne djece zahtjeva promišljen stav i odgoj koji će u jednakoj mjeri odgovarati željama roditelja kao i potrebama da takvo dijete ne sputate, ne slomite već usmjerite. 

Temperamentna djeca su ona djeca koja će sve pokušati probati sama. U toj njihovoj želji da sve i uvijek probaju sama roditelji najčešće lude jer misle da bi oni trebali biti ti koji će djetetu pokazati "kako se to radi" i takvim svojim nametanjem u ovakvom djetetu  izazivate jedino frustraciju. 

Dijete koje ima snažan karakter nikada se neće zadovoljiti zabranom koju ćete mu nametnuti, posebno ako ju niste prethodno obrazložili na način da je dijete shvati i da mu date dobar argument zašto bi takvu zabranu trebalo i prihvatiti. Dijete koje je karakterno jako neće prihvatiti argument koji je bezvezan, ono će se svađati da se izbori za svoje jer ovakva će djeca uvijek pokušati napraviti ono što su naumili. I vrlo će vjerojatno to napraviti - dobro!
 

Zato dragi roditelji "teške" djece - ne sputavajte njihove namjere da nauče, naprave, istraže, sami, na svoj način. Ta djeca žive punim plućima i jako snažno izražavaju svoje želje, naume i emocije. 

 

Svađe s ovakvom djecom često su neminovne, no zapamtite, za svaku je svađu potrebno dvoje i zato budite vi ti koji će prvo pokušati spriječiti daljnju raspravu ili biti ona strana koja će raspravu voditi smireno. 

 

Djeca će u svađi pokušati izvojevati pobjedu i ako traže nešto za što su (ako bolje promislite) spremna dobro napraviti, dozvolite im. Pustite im da budu gospodari svoje sudbine, a ukoliko je njihov zahtjev ipak prevelik zalogaj čak i za njih mini lidere, ponudite im alternativu. Tako ćete dijete naučiti i hvale vrijednim lekcijama o pregovorima i kompromisima koje će im svakako trebati u kasnijem životu. 

 

 

U nastojanju da napravi sve po svom, umjesto da posluša vaš savjet i napravi nešto po vašem, dijete ponekad neće moći provesti svoj naum, možda će pasti, možda će shvatiti da to nešto na kraju ipak nije dobro, ili jednostavno neće imati dovoljno umijeća provesti ono što je zamislilo - nema veze, život je škola i možda će uskoro probati opet, i opet pasti. No pustite ga, i što je još vrlo važno - pokažite mu da ste uz njega i kada uspijeva i kada ne uspijeva. Nemojte im ni slučajno govoriti - "Vidiš, rekli smo ti da nećeš uspjeti, da ćeš pasti" - ne - budite im podrška tako da dijete uvijek ima povjerenja u vas da ćete biti uz njega kada god to od vas bude trebalo.  U suprotnom će vas - svoje roditelje s vremenom početi isključivati iz svog života jer u vama neće imati podršku u svom životnom usponu. 
 

Na temelju svega ovog lako je zaključiti da će djeca sa stavom ukoliko su u mladosti dobro usmjeravana, a ne sputavana, lako doći do uloge lidera - u poslu, sportu, društvu jer odlike ovakve nemirne, maštovite, samosvjesne, spretne i karakterno jake djece sve su samo ne loše i teške.