Četiri rečenice koje toksični roditelji najčešće govore svojoj djeci, tvrde psiholozi
TOKSIČNI roditelji verbalno i emocionalno zlostavljaju svoju djecu, svjesno ili nesvjesno. Nameću im visoka očekivanja i pretjerane zahtjeve te se ponašaju na načine koji kod djece izazivaju krivnju, strah ili nesigurnost. Za razliku od normalnog roditeljskog ponašanja, toksično roditeljstvo uključuje obrasce ponašanja koji imaju negativan učinak na razvoj djeteta.
Najčešće toksično ponašanje roditelja je kritiziranje djeteta, izražavanje sebičnih želja, žaljenje na poteškoće u odgoju djeteta, nezdrave usporedbe i davanje uvredljivih izjava, donosi Parenting for Brain. U nastavku su neke od najčešćih rečenica koje toksični roditelji govore svojoj djeci i time štete njihovom socijalnom, psihičkom i emocionalnom razvoju.
''Zašto ne možeš biti poput nje/njega?''
Bilo kakva vrsta uspoređivanja može biti vrlo opasna po samopouzdanje djeteta. Naime, psiholozi objašnjavaju kako roditelji često imaju lošu naviku uspoređivati dijete s ostalom djecom, bez obzira na to je li riječ o njihovoj braći, susjedima, bratićima ili vršnjacima iz vrtića/škole.
Iako time nastoje postići da dijete popravi svoje ponašanje, uspoređivanje s drugima može donijeti samo negativne posljedice. Djeca bi mogla postati nesigurna, sumnjati u svoje sposobnosti i znanje, a ujedno i biti podložnija tjeskobi, upozoravaju stručnjaci.
''Trebao bi smršavjeti/udebljati se''
Komentiranje fizičkog izgleda djeteta psiholozi nikada ne preporučuju, i to iz nekoliko razloga. Naime, posramljivanje djetetovog izgleda može imati štetne emocionalne učinke, uključujući smanjeno samopoštovanje i razvoj problema s mentalnim zdravljem kao što su poremećaji prehrane, poremećaj slike o tijelu, tjelesni dismorfični poremećaj, anksioznost ili depresija.
''Razočarao/la si me''
Psiholozi objašnjavaju kako ova rečenica može dovesti do osjećaja anksioznosti kod djeteta koja negativno utječe na njegovu percepciju sebe i svijeta. Studije pokazuju kako su česte kritike roditelja povezane s razvojem anksiozne djece, a pogotovo kada roditelji djecu krive za svoje osjećaje poput ljutnje ili razočarenja.
''Prestani plakati''
Mnogi se roditelji ne osjećaju ugodno kada njihovo dijete plače, a razlozi mogu biti različiti. Ipak, psiholozi objašnjavaju kako mala djeca trebaju pomoć u prihvaćanju nepoznatih emocija s kojima se susreću. Plač je jedan od načina da se lakše nosi sa stresnim događajima, a ako mu branimo da plače, dijete bi moglo dobiti dojam da nam nije stalo do njegovih osjećaja.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati