ZNANSTVENICI već dugo raspravljaju o tome što uzrokuje zijevanje, ali do danas nisu donijeli konačan zaključak. Ipak, jedna nova teorija donosi intrigantno objašnjenje – i to ono koje nema veze s nedostatkom kisika ili osjećajem umora.

Zijevanje iz znanstvene perspektive

Prema Cleveland Clinicu, zijevanje je definirano kao otvaranje dišnih puteva i usta kako bi se udahnuo dugačak, dubok dah. "To je složeni mišićni pokret. U svega nekoliko sekundi cijeli dišni put se širi, a mišići oko grla (ždrijela) se intenzivno istežu ili zatežu. Drugi naziv za zijevanje je oscitacija."

Iako je zijevanje uobičajeno, znanstvenici ga još uvijek smatraju zagonetnim fenomenom. Uobičajeni okidači uključuju umor, dosadu, buđenje ili stres, a zijevanje se može potaknuti i promatranjem ili slušanjem drugih kako zijevaju.

Nova teorija: Hlađenje mozga

Andrew Gallup, znanstvenik sa Sveučilišta u New Yorku u Oneonti, razvio je teoriju tijekom svojih studentskih dana. Pitao se je li zijevanje možda povezano s hlađenjem mozga. Prema Gallupovoj teoriji, naglo otvaranje čeljusti potiče protok krvi oko lubanje, što pomaže regulaciji temperature mozga. Udah zraka prilikom zijevanja također donosi hladniji zrak u tijelo, dodatno hladeći mozak.

Provjera teorije

Gallup je odlučio testirati svoju hipotezu. U eksperimentu su sudionici držali tople, hladne i sobne obloge na čelu dok su promatrali druge ljude kako zijevaju. Rezultati su bili zanimljivi:

• Kod sudionika s toplim oblogama, zijevanje je bilo zarazno u 41% slučajeva.
• Kod sudionika s hladnim oblogama, zijevanje je palo na samo 9%.

Osim toga, sudionici koji su disali kroz nos – što je učinkovitiji način hlađenja mozga od disanja na usta – nisu uopće zijevali. U drugim grupama, između 45% i 54% sudionika zijevnulo je barem jednom.

Gallup je također zamolio sudionike da izmjere temperaturu usta prije i poslije zijevanja. Otkrio je da temperatura raste neposredno prije zijevanja i pada nakon njega, što dodatno podupire njegovu teoriju.

Održavanje budnosti?

Gallupova studija zaključuje kako zijevanje nije znak da trebamo spavati, već upravo suprotno – mehanizam koji nam pomaže ostati budnima i pažljivima. U društvenim situacijama zijevanje bi moglo služiti kao način održavanja budnosti i mentalne učinkovitosti grupe.

Međutim, Christian Hess sa Sveučilišta u Bernu kritizirao je Gallupovu teoriju tvrdeći kako njegovi eksperimenti ne nude dovoljno uvjerljive dokaze.