SAŠA Fegić (46) zapeo je u koloni na Ljubljanskoj aveniji u Zagrebu. Ne žuri mu se, zna da će bez problema stići ranije u Jedriličarski klub Dobro more kako bi sve pripremio za prezentaciju svoje knjige My way from Havana to New York. Zapravo, minute mu nemaju jednaku težinu otkad se prije četiri godine vratio s puta oko svjetskih oceana.

Iako, ne zna bi li mogao izdržati da svaki dan stoji ovako u koloni, pomičući se centimetar po centimetar. Zapravo, ne zna kako to drugi ljudi mogu, kada na moru mogu biti slobodni. Upravo u ovakvim trenucima ponovno poželi da je na jedrilici HIR 3 i bez ikakvih zapreka lomi valove.

Saša Fegić je prvi jedriličar koji je pod hrvatskom zastavom oplovio svijet južnom rutom. Rođeni Zagrepčanin je krenuo iz Malog Lošinja, preko Jadranskog mora i Mediterana, do Brazila pa Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Južnog oceana te se opet od Južne Amerike vratio u Mediteran, Jadransko more i Lošinj. Točno dvije godine i četiri mjeseca Fegiću je bilo potrebno za taj pothvat, od 17. lipnja 2018. do 17. listopada 2020., na jedrilici od oko 10 metara HIR 3.

Za njegovo se putovanje koriste razni epiteti, od kojih su najčešći svakako "nevjerojatno", "nemoguće", pa čak i "luđačko", i to iz nekoliko razloga.

Klasična ruta oko svijeta, od istoka prema zapadu, uključuje prolaz Panamskim kanalom i tim su putem prošli već mnogi Hrvati, kao što su Joža Horvat, Nenad Vlahović, Ivo Orlić i Leo Lemešić. No, on je išao u suprotnom smjeru, i to rutom koja ide preko južnog dijela Indijskog oceana i Pacifika, vodi kroz tzv. urlajuće četrdesete i vrišteće pedesete (roaring 40’s & furious 50’s) stupnjeve geografske duljine i oko tri legendarna rta: Dobre nade na jugu Afrike, Leeuwin na jugozapadu Australije i najvećeg od svih, Horn na jugu južnoameričkog kontinenta. Najveći je to izazov oceanskih jedriličara, ekvivalent osvajanju Mt. Everesta.

Osim toga, na putovanje se otisnuo na legendarnoj jedrilici HIR 3 staroj više od 40 godina. Radi se o brodu s kojim je Mladen Šutej postao prvi Hrvat koji je sam preplovio Atlantik 1982. godine, a k tome je i dva puta obišao Rt Horn i jednom Rt Dobre nade. No, to je i brod na kojem je Fegić napravio svoje prve jedriličarske korake kada se s 12 godina upisao u Šutejevu školu jedrenja.

Serijal predavanja GRIF IPA - Pivska ekspedicija

Njegovo putovanje pritom krasi još niz drugih detalja - 85 dana duga plovidba od Capetowna u Južnoafričkoj Republici do Fremantlea u Australiji, dvostruki prijelaz preko Atlantika, kao i orkanska oluja na otvorenom moru zbog koje je bio uvjeren da neće dočekati jutarnje svjetlo. O svemu tome će detaljno pričati 23. travnja u 19 sati u zagrebačkoj Pivani, kada će svojim izlaganjem otvoriti serijal putopisnih predavanja "GRIF IPA - Pivska ekspedicija".  Riječ je o projektu u sklopu kojeg će hrvatski putopisci odvesti posjetitelje na nezaboravno putovanje od Hrvatske do Indije kako bi obilježili Maiden Voyage ili "djevičansku" plovidba piva GRIF IPA koje se krajem prošle godine priključilo pivskoj obitelji omiljene zagrebačke mikropivovare.

S obzirom na to da će u izlaganju govoriti o zgodama s puta, mi smo uoči predavanja popričali s njim o njegovim ambicijama prije plovidbe, ali i o životu nakon putovanja koje ti, u najmanju ruku, promijeni život.

Prvo je pitanje vezano uz motiv. U knjizi duhovito piše da je samo htio otići na pivo u Micalvi, jedriličarski klub na samom kraju svijeta u Čileu, no pravi se razlog zapravo krije u njegovu djetinjstvu.

"Kada sam bio u školi jedrenja svi su pričali o toj južnoj ruti. Jedriličari koji su je prošli bili su vanzemaljci, neka druga liga. Kada sam kupio HIR 3 sam isprva mislio ići kroz Panamu, ali, što sam više razmišljao, to me više vuklo na južnu rutu. Htio sam iskusiti taj izazov i uvijek bih se pitao što bi bilo da nisam otišao. Uostalom, brod je već vidio Atlantik, tako da sam mislio da bi mogao opet na put", govori nam Fegić te dodaje da se na takvo putovanje može otisnuti bilo tko, odnosno da on ni po čemu nije posebniji od drugih.

Milijardu prilika za odustajanje

Kako kaže, nije sportaš, ne vježba, nema puno novaca niti je imao veliku podršku za put, sve skupa mu je budžet bio jednak cijeni najjeftinijeg BMW-a. Pitali smo ga stoga što onda ima, po čemu se razlikuje od svih drugih koji su rekli da će otići na takvo putovanje, no na kraju nisu otišli. On odgovara – tvrdoglavost i spremnost na žrtvu.

Imao je milijardu prilika za odustati. Kada je kupio brod bio je u groznom, derutnom stanju, tako da su mu trebali mjeseci za popravak. Čak i kada je već bio na putu, bio je jedan prijelomni trenutak kada je mislio dignuti ruke. Bilo je to kada je morao prisilno otići u Brazil i kada je shvatio da neće završiti putovanje u godinu dana te da će mu ipak trebati dvije godine, jer je već bio konac sezone prelaska Južnog oceana. No, shvatio je da neće moći živjeti sa sobom ako ne pokuša završiti put. Pa je nastavio dalje.

Drugi njegov forte je spremnost na žrtvu. Kako kaže, kada je najavio da ide na put oko svijeta, više od 150 ljudi je reklo da će ići s njim, kao član posade. Na kraju mu se pridružilo osam prijatelja - Ante Bučević iz Zagreba, Andrej Prpić iz Poreča, Branislav Bojić iz Kragujevca, Ivana Kordić iz Zagreba, Zorislav Kiš iz Siska, Nelson Rabak iz Pule, Tihomir Mlinar iz Melbournea te njegova tadašnja partnerica Marina Đukanović.

"Za takav pothvat moraš ostaviti iza sebe uspješan posao, obitelj, prijatelje i prihvatiti činjenicu da oni neće biti jednaki kada se vratiš. Kada sam odlazio nisam imao nikakvo zaposlenje, niti obvezu prema ikome. Ostavio sam sve iza sebe i samo krenuo. Tako da, ljudi mogu imati više novaca i znanja, no sve se u konačnici svodi na to koliko si spreman žrtvovati svoj normalan život, svoju rutinu za jedno takvo putovanje, jer ono uistinu promijeni čovjeka", objašnjava Fegić.

Plovidba od Kube do New Yorka

On je nakon povratka s puta, kaže, postao još više usporen nego prije te ne mari toliko za izgubljenim vremenom, što potvrđuje i njegovo putovanje iz Istre do Zagreba kada je sat vremena zapeo na Ljubljanskoj aveniji. Osim toga, veli, ne mora se više nikome dokazivati ni u čemu. Lakše mu je ići linijom manjeg otpora u životu. Niz vjetar, rekli bi nautičari.

No, njegova duša i dalje žudi za otvorenim morem. Trenutno radi u Punatu na Krku kao skiper u charteru, no Kvarner mu je premalen. Na njegovom horizontu je Kuba, New York...

"Da imam mogućnosti, sutra bih opet otišao na putovanje. No, ne bih išao istom rutom, ne moram drugi puta ići na Mount Everest. Radije bih išao na nešto laganije, recimo do Kube pa do New Yorka, ne moram se baš uvijek patiti na hladnoći i boriti s olujama. Iako, išao bih na svoj način, baš kao što sam na svoj način obišao svijet. Tako vidim i naslov sljedeće knjige "My way from Havana to New York". Nakon toga bih se okrenuo Jadranu, jer i u njemu ima milijun mjesta o kojima se zapravo jako malo zna", zaključuje Fegić.

Kako smo već spomenuli, Fegić će o svom putovanju oko svijeta pričati 23. travnja u 19 sati u zagrebačkoj Pivani u sklopu serijala "GRIF IPA - Pivska ekspedicija". Ulaz je slobodan, a  nakon uvodnog predavanja slijede putopisi o sljedećim destinacijama: Sardinija (2. svibnja), Mallorca (16. svibnja), Kanarski otoci (6. lipnja) i Zelenortski otoci (13. lipnja). Jesenski dio serijala počinje u rujnu i završit će u studenom, a na tom će dijelu plovidbe posjetitelji obići Južnoafričku republiku, Madagaskar, Tanzaniju, Keniju i, naravno, Indiju, kada će GRIF IPA završiti svoje veliko djevičansko putovanje po svijetu.