POVODOM obljetnice smrti Vlade Divljana u suradnji s Yugopapirom donosimo intervju s glazbenikom iz 1989. godine.

Srpanj 1989.: Beogradski glazbenik, vođa nekada voljenih Idola, ponovo je aktivan: priprema novu ploču, svira s Fanaticima, a nedavno smo ga vidjeli u televizijskoj seriji Drugarica ministarka, gdje je igrao samog sebe...

Sedam nedjeljnih večeri družili smo se s junacima serije Drugarica ministarka, u koje se "infiltrirao" i jedan pravi pravcati roker: Vlada Divljan. Beogradski glazbenik, koji je radom i kreacijama u svojim Idolima ostavio značajan trag u domaćem rock 'n' rollu, u ovom ostvarenju beogradske televizije tumačio je - samog sebe.

Divljan kaže da se sjajno zabavljao budući da je radio sve ono što i u životu radi, s tom razlikom što su sada okolo zujale kamere. Nisu mu smetale ni najmanje. Tim prije što je iza njega već poprilično iskustva te vrste. Nije glumio neke revolucionarne uloge, ali bilo ga je tu i tamo. I uvijek se dobro zabavljao, to ističe:

- Televizijska avantura s Ministarkom stvarno mi je odgovarala - kaže Vlada Divljan. - Imali smo dobru ekipu na čelu sa Stankom Crnobrnjom, koji me je i pozvao da sudjelujem u ovom projektu. Prihvatio sam jer inače volim "glumatati" i pojavljujem se s vremena na vrijeme na neočekivanim mjestima. Volim se igrati pred kamerama, da se šalim bez obaveza, kao što je bilo u beogradskoj seriji. Ali da se razumijemo: nikada se ne bih profesionalno bavio glumom, to me ne privlači...

Vaše "zabavljanje" i uloga u Ministarki imali su odjeka u javnosti. Je li možda malo tužno kad znate da tri minute u obiteljskoj seriji mnogo više doprinose popularnosti od, recimo, jedne vrhunske ploče kakva je bila Odbrana i poslednji dani?

- To je zakon ovog posla koji ako čovjek ne prihvati, vječito lupa glavom o zid. Moraš se odlučiti: hoćeš li raditi nešto nekonvencionalno i, uvjetno rečeno, alternativno ili nešto za široke mase. Jedno s drugim ne ide, bez dileme. Recimo, kada su Idoli snimali Odbranu, često mi se događalo da me ljudi na ulici pitaju jesmo li se raspali, gotovo i da nisu znali da se ploča pojavila.

Istovremeno, taj album na nekoliko mjesta proglašen je najznačajnijom domaćom pločom svih vremena, to valjda dovoljno govori... Moram priznati, međutim, da mi ni najmanje ne smeta što se ovo iz Ministarke dopalo ljudima. Sad sam glavni u obitelji, bake i tetke konačno se ponose svojim mezimcem...

Uloga u Ministarki nije i vaše prvo ostvarenje pred kamerama, bilo je toga i na filmu i na malim ekranima, a radili ste čak i zvučnu podlogu za neke projekte?!

- Radi se o tome da su još Idoli imali fantastičan upliv u medije, što smo nastavili i do definitivnog kraja rada grupe. Sjećate se, mi smo se najprije dugo i uporno slikali za novine, potom smo se pojavljivali i u (tada popularnom i gledanom) Rokenroleru, a tek onda ušli u studio i snimili singl Retko te viđam sa devojkama. 

Čak i dok smo svi bili na okupu, svako od nas radio je ponešto u drugim medijima, pa sam se ja tako pojavljivao, također s manjim ulogama, u Dečku koji obećava i filmu Šest dana juna, za koji sam radio i muziku. Na televiziji sam, pored ostalog, pravio songove za seriju emisija Podijum u kojima sam se i sam pojavljivao. Rekao bih, međutim, da situacija u ovom trenutku, bar na televiziji, ni izbliza nije povoljna za kreacije. 

Sjećam se kada smo svojevremeno snimali Mali koncert - puna tri dana imali smo kompletnu ekipu na raspolaganju, iznajmljivali neke kinodvorane za potrebe snimanja, čak i avion kojim je pilotirao Zoran Modli.

Danas je nešto sasvim drugo: nabiju sedam bendova u istu dvoranu i daju jedno popodne za sve, uz neizbježni playback. Tako se ne mogu praviti dobre stvari, nikako...

Često spominjete Idole, što je i razumljivo. U posljednje vrijeme radite s Giletom i njegovim Fanaticima - je li i to neka vrsta duga prema zajedničkim danima na sceni i onom čuvenom Paket aranžmanu?

- Sigurno je da su iskustva s početka osamdesetih, kada smo napravili pravi "bum" na beogradskoj i jugoslavenskoj sceni, ostavila traga i da s Giletom radim i iz ljubavi i lagane nostalgije za tim danima. U međuvremenu nas dvojica postali smo stvarno dobri prijatelji, družimo se i izvan scene, a na koncertima sve funkcionira bez kiksa. Odradili smo oko dvadeset pet zajedničkih svirki i svuda nas dobro primaju. 

Pored mene i Gileta u postavi su i basist Švaba iz Električnog orgazma i Srba, nekadašnji član sastava Van Gogh - pravi izbor. Zvučimo neusporedivo žešće nego na albumu Evo sada vidiš da može, samim tim što smo sve one akustične gitare s vinila pretvorili u nešto sasvim drugo, u jedno žešće, daleko ubojitije izdanje. 

Neke od narednih koncerata, to smo se već dogovorili, tonski ćemo zabilježiti i eventualno objaviti neku kasetu u ograničenoj tiraži, da ostane kao trajni dokument iz ovog vremena kada smo svirali iskreni, autentični rock 'n' roll iz srca.

Saznajemo da pripremate i novu solističku ploču. Hoće li se taj materijal bitnije razlikovati od onog s prošlog albuma Tajni život...?

- Moram konstatirati da mi je prethodna ploča mnogo značila u kreativnom smislu, pa čak i u smislu ponovnog vraćanja u javnost. Izvjesno je, međutim, da ću s narednog albuma, čiji izlazak planiram za jesen, izbaciti i definitivno protjerati "sintetičku" svirku, sve ritam-mašine i kompjuterska pomagala. U potpunosti se okrećem "živim" instrumentima jer bez njih nema ni rock 'n' rolla. A rock 'n' roll je ipak moj život.

Razgovarao: Ž. Stefanović (RTV revija, 1989.)