MALO nas dijeli od službene objave nominacija za Oscare, a mediji su prepuni nagađanja oko toga tko će biti i tko bi trebao biti nominiran.

Kao što je bilo za očekivati, barem što se medija tiče, rasprave se ponovno vode na frontu "inkluzivnosti", čime se dodjela ponovno odvodi na teren politike dok istovremeno tjera publiku da u vrijeme dodjele prebace program na bilo što drugo osim raskošnog samoveličanja "naprednog Hollywooda".   

Naime, jedna od najvećih "medvjeđih usluga" američkih medija je upravo pretjerano naglašavanje pitanja raznolikosti. Koliko je crnih redatelja, koliko redateljica, jesu li zastupljeni azijski Amerikanci i je li Akademija prepoznala sve LGBTQ+ filmove koji su prošle godine snimljeni. 

Sve su to pitanja na koja mediji, s dobrom namjerom, pokušavaju dati odgovore, ali kao što se kaže, put u pakao popločen je dobrim namjerama. I sva ta buka bila bi razumljiva u situacijama kada se Akademija ponaša kao da ne postoji nitko drugi osim bijelih sredovječnih muškaraca koji snimaju filmove o bijelim sredovječnim muškarcima, ali ove godine zaista ne djeluje kao da će to biti slučaj. 

Kada se među nominiranima nađe, primjerice, Everything Everywhere All at Once, ispada kao da se film među nominiranima nije našao zato što je uistinu jedan od najboljih filmova godine, već zato što zadovoljava uvjete holivudske novovalne opsesije političkom korektnošću, pa u jednom potezu "odrađuje" i azijske Amerikance, žene i lezbijke. 

Treba priznati - radi se o odličnim filmovima

U takvim iritantnim "virtue signalling" člancima pretjeruje se sa "stavljanjem kvačica" na sva opća mjesta političke korektnosti pa se zanemaruje ono osnovno - radi se o odličnim filmovima i više-manje svi to prepoznaju.

Nema potrebe to dodatno isticati. Izvrsna biografska drama She Said jedan je od potencijalnih kandidata, ne zato što je film redateljice koja se bavi "ženskim pitanjima", već zato što je riječ o izvrsno napisanom i režiranom filmu s odličnim glumačkim izvedbama (ne samo glavnih glumica već doslovno svakog glumca koji se pojavio u filmu) i aktualnom temom.

Takav film zaslužuje više od površnog medijskog "woke" tretmana. Nažalost, priča o ženama koje su srušile moćnog Harveyja Weinsteina jednostavno je postala žrtva loše promidžbe. 

Iako oskarovske drame više jednostavno ne prolaze u kinima, koja su okupirali superjunaci i blockbusteri, nema sumnje da promicanje filmova na temelju toga koliko su politički korektni samo dodatno potiče lošu prođu, ali to je stvarnost u kojoj živimo i jedino čemu se možemo nadati jest da će nominacije i nagrade potaknuti gledatelje da filmovima ipak daju šansu. 

S druge strane, ove bismo godine na listi nominiranih mogli naći i Avatar, Black Panther: Wakanda Forever, Elvis, Top Gun: Maverick, pa čak i Everything Everywhere All at Once, koji je ostvario relativno dobru prođu zahvaljujući kvalitetnoj usmenoj predaji. 

Pogledajmo koji su najizvjesniji kandidati za nominaciju prema kritikama, nagradama koje su već pokupili i šuškanjima insajdera koji znaju malo više od nas "civila". 

Everything Everywhere All at Once

Jedan od filmova o kojima se najviše priča i vjerojatno najizgledniji kandidat za najveći broj nominacija neopisivo je zabavna akcijska SF komedija, koju je možda najbolje opisati kao "novi film Daniela Kwana i Daniela Scheinerta" jer tko god je pogledao njihov Swiss Army Man, zna da se to što oni rade teško može strpati u postojeće okvire. 

Nakon što je pokupio već gomile nagrada, osim one za najbolji film mogao bi još pokupiti i nominacije za najbolju glumicu, sporednog glumca, montažu, originalni scenarij i redatelje. 

Black Panther: Wakanda Forever

Prvi blockbuster na listi ujedno je i film koji, bude li nominiran, teško da će osvojiti bilo što osim tehničkih nagrada jer radi se o solidnom nastavku daleko kvalitetnijeg i, na kraju krajeva, razvikanijeg prethodnika, a osim mlakog prijema kritike, film nije oduševio ni što se nagrada tiče, pa je većina toga otpala na glazbu i produkcijski dizajn. 

Osim toga, Akademija će svoju pažnju, što se blockbustera tiče, vjerojatno preusmjeriti na neke daleko zanimljivije projekte koji zaslužuju puno više od još jedne istrošene Marvelove igre na sigurno. 

The Banshees of Inisherin

Predivna mala crnohumorna tragikomedija Martina McDonagha jedan je od onih filmova koji zaslužuju više-manje sve nagrade u svim kategorijama. Teško je predvidjeti što će se na kraju dogoditi, ali još je teže povjerovati da bi Akademija propustila priliku da film zaspe nominacijama. 

Osim najboljeg filma i režije, tu su i originalni scenarij, najbolji glavni glumac (Colin Farrell), sporedni glumac (Brendan Gleeson) i sporedna glumica (Kerry Condon), a osim toga, snimatelj Ben Davis zaslužan je za jedan od najljepše snimljenih ovogodišnjih filmova.  

Sve u svemu, ova priča o prestanku jednog prijateljstva ispod površine krije toliko toga i ostaje nam vidjeti hoće li Akademija to prepoznati. 

The Fabelmans

Jednim dijelom obiteljska drama o odrastanju, drugim dijelom posveta čaroliji filma, a u isto vrijeme i film koji je Steven Spielberg na ovaj ili onaj način kanalizirao kroz čitavu svoju karijeru. 

U svakom slučaju jedan od najosobnijih filmova redatelja kojeg u ovoj fazi karijere uzimamo zdravo za gotovo iako je više nego očito da još uvijek ima puno toga za reći. 

Što se kategorija tiče, moguće su one za najboljeg redatelja, originalni scenarij, glazbu i snimatelja, dok je glumačke kategorije teško predvidjeti iako bi i Michelle Williams i Paul Dano mogli završiti s nominacijama. No postoje puno izvjesniji kandidati.  

She Said 

Odličan film Marije Schrader mogli bismo nazvati ovogodišnjim Spotlightom, ali besmisleno je predviđati hoće li završiti s istim nagradama kao i film s kojim ga uspoređujemo. 

Ono što znamo jest da Akademija obožava ovaj tip filmova jer bio to All The President's Men, The Post ili Spotlight, postoji nešto u novinarima i njihovoj potrazi za istinom što posebno rajca članove Akademije. 

Naravno, svaki od navedenih ostvario je različit uspjeh na Oscarima. Osim filma i režije, postoji mogućnost da će She Said pokupiti i nominacije za najbolji adaptirani scenarij, a možda i glavne uloge. No Akademija ne bi pogriješila ni da razmisli o nominacijama za Jennifer Ehle, Samanthu Morton i Petera Friedmana u sporednim ulogama.  

Avatar 2: The Way of Water

Drugi blockbuster na listi definitivno zaslužuje sve kipiće u tehničkim kategorijama i posebno specijalnim efektima. Ne isplati se pričati o najboljem filmu, režiji, ulogama ni scenariju jer najveća nagrada ovom tipu filmova na kraju dana bit će to da prijeđu prag od dvije milijarde dolara zarade i to da ih publika pamti daleko dulje od mnogih manjih filmova s liste. 

Tár

Film Tar jedan je od ponajboljih filmova godine, ali priča o padu uspješne dirigentice teško da će osvojiti nagradu za najbolji film. 

Redatelj i scenarist Todd Field mogao bi završiti i s nominacijama za režiju i najbolji izvorni scenarij, ali zapravo je najizvjesnija nagrada za fenomenalnu Cate Blanchett, koja je ponovno zakucala "ulogu života". 

A uloge života su vrlo česta pojava za Cate Blanchett. Za nekoliko godina očekujemo još jednu. 

Top Gun: Maverick

Treći blockbuster na listi ujedno je i onaj koji zaslužuje najviše pažnje Akademije jer će pokazati da Akademija nije naklonjena samo "bitnim" filmovima već i filmovima koji zaista zanimaju publiku. 

To, dakako, ne znači da bi se na ovoj dodjeli uopće trebali baviti zabavom za raju, ali blockbusteri su neizostavni dio kinematografije i bilo bi pogrešno ne nagraditi one koji se ne oslanjaju isključivo na specijalne efekte, zbog čega većina današnjih filmova pluta negdje između igranog filma, videoigre i crtića, s glumcima koji su lako zamjenjivi i redovito u sjeni franšize.   

Top Gun je sve samo ne to i ujedno podsjetnik na neka bolja vremena za film. 

All Quiet on the Western Front

Ovogodišnji Netflixov kandidat je sve samo ne izvjesni pobjednik, a postoji velika mogućnost da izostanu i nominacije. Ipak, mnogi ga ističu kao potencijalnog kandidata. 

Ne radi se o tome da je ovo slabiji film od ostatka. Upravo suprotno, radi se o jednom od boljih filmova prošle godine, ali u usporedbi s ostatkom, teško je povjerovati da će Akademija to prepoznati jer ovo nije Mendesova 1917., ovo je još jedan ratni film i zapravo je teško odgonetnuti kategorije u kojima bi uopće bio nominiran, osim za najbolji film.

Elvis

Ako je bilo tko trebao snimiti film o ni po čemu specifičnoj priči o uspjehu Elvisa Presleyja, onda je to Baz Luhrmann, koji je sto puta viđene klišeje pretvorio u vizualni spektakl na kakav smo navikli u svim njegovim filmovima. 

Osim toga, Austin Butler je fenomenalan u ulozi Elvisa, ne toliko zbog sličnosti, već činjenice da savršeno utjelovljuje i modernizira sve ono zbog čega su fanovi ludovali za legendarnim pjevačem. 

U svakom slučaju, nominacije za film, glavnog glumca, scenografiju i kostimografiju ne bi smjele izostati.   

Women Talking

Priča o ženama koje su se odlučile pobuniti protiv groznog tretmana unutar menonitske zajednice jedan je od "filmova s porukom". Štoviše, poruka je najčešće bitnija od bilo čega drugog u ovom filmu. 

I dok je ovo definitivno priča koju je trebalo ispričati, zaslužila je malo bolji film od ovog. No i dalje je riječ o jednoj od najizvjesnijih ovogodišnjih nominacija, ne samo u kategorijama filma i režije već i scenarija prema predlošku Miriam Toews.  

Aftersun

Predivan film Charlotte Wells jednostavno zaslužuje pažnju Akademije, ali teško je ocijeniti radi li se o maštanjima onih koji su film pogledali i oduševili se ili nečem što bi se stvarno moglo dogoditi. 

Dirljiva, duboka i potresna priča o kompleksnom odnosu oca i kćeri i njihovom posljednjem zajedničkom odmoru završila je opravdano na mnogim listama najboljih filmova godine, a gotovo je nemoguće pronaći bitniju kategoriju u kojoj ne zaslužuje biti nominiran. 

Redateljica, scenaristica, snimatelj, izvorni scenarij i najbolja glumica i glumac. Akademija ne može pogriješiti s ovim filmom, ali vidjet ćemo hoće li ga prepoznati.