SUDEĆI prema najnovijim istraživanjima u Italiji, čini se da bi uskoro mogla biti zauvijek riješena višestoljetna enigma najslavnije slike na svijetu, Leonardove Mona Lise, odnosno pitanje tko je žena na slici.

"Sigurna sam da je žena poznata kao Mona Lisa ili Gioconda bila Bianca Giovanna Sforza, najstarija kći Ludovica Il Mora i supruga Galeazza Sanseverina, koji je bio veliki prijatelj i pokrovitelj Leonarda da Vincija. A u pozadini su brežuljci u Bobbiju, u okolici Piacenze, koji se vide iz dvorca Malaspina Dal Verme. Godina nastanka? 1496., malo prije Biancine smrti", rekla je za talijanski list Corriere della Sera neovisna istraživačica iz Savone Carla Glori.

Grupa talijanskih znanstvenika potvrdila je ovih dana da ihnofosili koje Leonardo da Vinci spominje u Kodeksu Leicester potječu s područja Pierfrancesco di Gropparello, u blizini gradića Bobbija. Glori, koja Leonarda proučava zadnjih trideset godina, kako kaže, "praktički cijeli život", u tom paleontološkom otkriću vidi potvrdu svoje teze iz 2011. godine da se iza zagonetnog osmjeha krije Bianca Giovanna Sforza, a most u pozadini je onaj koji je prelazio rijeku Trebbiju u Bobbiju.

Za nju novo istraživanje pruža ključni dokaz da je Leonardo boravio u tom kraju. Sve drugo, odnosno tko je žena na slici, može se iz te činjenice lako povezati, smatra Carla Glori.

"Studije provedene na ihnofosilima (tragovi drevnih živih bića), o čemu je Ansa izvijestila prošlog mjeseca, pokazale su da je iste oblike u kamenu proučavao i reproducirao Leonardo u Kodeksu Leicester. Dobila sam potvrdu od paleontologa da se ti ihnofosili nalaze u Bobbiju", rekla je Carla.

"Taj teritorij za Leonarda je bio od velikog geološkog interesa, o čemu sam pisala još 2011., ali nedavno otkriće koje je objavio RIPS, časopis za paleontologiju, ima apsolutnu znanstvenu vrijednost", dodala je.

Smatra da su ihnofosili ključ rješenja zagonetke

Glori svoje vjerovanje da je Leonardo u pozadini Mona Lise naslikao Bobbio temelji na 13 zajedničkih točaka između sadašnjeg krajolika i onog prikazanog na slici.

"Danas, gledajući u tom smjeru, pogled malo ometa veliko raslinje, ali u stvarnosti nema velikih razlika", kazala je i dodala da je na slici Bianca Giovanna Sforza te se pozvala na analizu slike koju je proveo znanstvenik Pascal Cotte 2014. godine, kojom je utvrđeno nešto što je, tvrdi, ona već pretpostavljala, a to je da se ispod ženske figure nalazila još jedna mlađa.

"Ono što vidimo nije pravo lice Biance Giovanne Sforze, već modificirano, ostarjelo lice. Razlog je vjerojatno taj što je slika, moguće, bila Leonardov dar, možda vjenčani dar, a kad se situacija za mladu ženu i Il Mora pogoršala, kao da danas imate fotografiju Putina i njegove kćeri, Leonardo je intervenirao kako bi promijenio njezine crte lica. To objašnjava zašto se figura smatra tako zagonetnom", pojasnila je Glori.

Dodala je i da je poznata veza Sanseverina, markiza od Bobbija, s Leonardom. U Bobbiju je, naime, bila i knjižnica obitelji Sforza, u koju je Leonardo zasigurno zalazio.

"Ihnofosili su udaljeni osam sati hoda od Bobbija, s obzirom na to da se Leonardo kretao jašući mazgu, vrijeme je bilo još kraće. Za mene je bitno povezati ga s tim mjestom, a sve ostalo dolazi automatski", kazala je.

"Naravno, da je on svoje kretanje bilježio u dokumentima, sve bi postalo jednostavnije, ali on je zapravo bio neuhvatljiva figura. Mislim da se tako ponašao jer je živio u vremenima i mjestima s toliko intriga i sukoba, zbog čega je koristio i određene šifre koje je trebalo dešifrirati", zaključuje ova istraživačica.

Prema drugoj teoriji radi se o portretu Lise del Giocondo

Međutim, njezinu tezu je još 2011. godine demantirao ugledni britanski povjesničar umjetnosti i umirovljeni profesor sa sveučilišta Oxford Martin Kemp koji se smatra jednim od najvećih stručnjaka za Da Vincija. 

"Riječ je gotovo sigurno o portretu Lise del Giocondo, koliko god ta ideja bila neromantična i nemisteriozna. Bilo je mnogo pokušaja da se krajolik identificira kao neko specifično mjesto, no ne nalazim baš toliko sličnosti s onim u Bobbiju. Imam velike rezerve prema svim pokušajima pronalaženja nekog skrivenog značenja u renesansnim umjetničkim djelima", rekao je tada profesor Kemp.

On, pak, smatra da se radi o Lisi del Giocondo, supruzi bogatog firentinskog trgovca svilom Francesca del Gioconda, i to ponajviše zbog opisa Giorgija Vasarija. Naslov slike, Mona Lisa, dolazi iz opisa tog renesansnog povjesničara umjetnosti.

"Leonardo se obvezao naslikati, za Francesca del Gioconda, portret Mona Lise, njegove žene", zapisao je Vasari u Leonardovoj biografiji koja je objavljena 1550. godine.

Sliku je nakon Leonardove smrti posjedovao njegov pomoćnik Salaì te je u njegovim osobnim dokumentima evidentirana kao La Gioconda, slika koju mu je Leonardo ostavio u nasljeđe. Da je Leonardo naslikao takvo djelo i datum njegovog nastanka, potvrđeni su 2005. godine kada je znanstvenik sa Sveučilišta u Heidelbergu otkrio marginalnu bilješku u izdanju Ciceronove knjige iz 1477. godine.

Bilješku je u listopada 1503. napisao Leonardov suvremenik Agostino Vespucci, a u njoj se navodi da je Leonardo u to vrijeme radio na slici Lise del Giocondo.