BUČ KESIDI sinonim je za glazbeni uspjeh u današnjem modernom vremenu. Glazba ovog benda iz Pančeva je zanimljiv spoj raznih utjecaja, a sa svakim novim singlom i albumom dobiva nove slušatelje. Stekli su neviđeno zanimanje publike u Zagrebu i to dokazuje koncert na Šalati u svibnju 2023., sedam rasprodanih koncerata zaredom u klubu Sax u prosincu 2023., a uspjeli su i pet puta rasprodati dvorište Akademije likovnih umjetnosti u rujnu 2021.

Trenutno rade na novom albumu, a sljedeći nastup u Hrvatskoj planiran je za manje od tjedan dana na Sea Star festivalu u Umagu. S jednim od članova benda, Zoran Zarubicom, našli smo se na kavi u Zagrebu i porazgovarali o brojnim temama - novim glazbenim uradcima, Baby Lasagni, uletima obožavateljica i drugim temama. Evo što nam je sve rekao. 

Nerijetko ste u hrvatskoj metropoli i poznato je da vas Zagreb voli. Volite li vi Zagreb i kako se osjećate ovdje?

Ja jako volim Zagreb, ali ne samo ja nego i Luka isto. Imamo jako puno ljudi i prijatelja koje znamo tu. Sad se već počinje spajati ta priča - Pančevo, Beograd, Zagreb u mnogim sferama, ali najviše po pitanju muzike, novih spotova i projekata koji će se događati.

Čime se bavite trenutno? Kada možemo očekivati neke nove stvari od vas?

Radimo na novom albumu. U studiju smo i onda nekad promijenimo lokaciju tako da izađemo iz našeg studija u Pančevu, dođemo ovdje ili odemo negdje u prirodu. Nekad rentamo neke kuće ili vikendice pa napravimo studio na nekom drugom mjestu, da se ohladi glava.

Toliko smo pomicali da smo urekli sve stvari koje smo htjeli za taj treći album. Uglavnom, ne želimo još ništa otkriti, ni ime albuma dok se ne iskristalizira sa svim pjesmama koje će izaći. Sad smo na 90 posto i kada se budemo vratili u drugoj turi u studio (a to je najvjerojatnije na jesen), tada ćemo otkriti koliko će biti pjesama, koje ime i točan datum objave albuma.

Buč Kesidi slovi kao jedan od najboljih regionalnih bendova. Što je to u vama što toliko privlači obožavatelje, jeste li to ikada analizirali?

Nismo se nikada bavili time, više smo možda u intervjuima raspravljali o tome, ali mislim da je glavna stvar u tome da pišemo iskrene pjesme i da je to nešto što ljudi prepoznaju.

Nama je apsolutno drago zbog toga i uvijek ćemo se truditi raditi kvalitetnu muziku više nego da izbacujemo pjesme samo tako, čisto da bi izlazile, da bi bili radijski hitovi, ne idemo tim putem svakako, nego se trudimo raditi muziku da stoji u nekom vremenu i da nas dvojica možemo stajati iza njih.

Rasprodajete sve koncerte koje zakažete u Zagrebu, kako vam to polazi za rukom? Što je to u vašoj glazbi da to uspijevate?

Mislim da su ljudi ti koji prepoznaju vašu muziku. Da nema njih, ne bi ništa mogli od toga napraviti. Okruženi smo jako divnim ljudima, od menadžmenta do organizacije. Imam divne suradnike koji nam snimaju spotove i rade s nama na muzici. Mislim da glavni uspjeh leži u tome. Da nemamo njih, vjerojatno ne bi nikada izašli iz podruma i iz Pančeva.

Biste li voljeli nastupati u Areni Zagreb?

Naravno da bi voljeli nastupati u Areni Zagreb. To nam je neka želja, osim u Areni Zagreb, voljeli bi nastupati i u beogradskoj Areni. U svim arenama u regiji. Mislim da je to nešto za čime se vodimo. Sve će doći u nekom trenutku na svoje. 

Kako biste vi sebe opisali kao bend?

Kao neki elektro boy pop rock duo. Mislim da je to nekako najlakše rješenje. Mi smo dva momka koja se trude raditi neku muziku koja nije ovdje toliko dostupna, a koja je nama zabavna za sviranje i za koju mislimo da treba biti više dostupna - da se više i vrti i sluša i posjećuje na koncertima.

Neki kažu da u svojim pjesmama vučete na 80-e te da se čuje zvuk jugoslavenskog novog vala, kako to komentirate?

Nas dvojica se trudimo raditi što moderniju muziku možemo, ali mislim da to pitanje načina na koji mi snimamo muziku je više alat koji se koristio tijekom osamdesetih i devedesetih. Koristimo analognu opremu uglavnom.

Snimamo digitalno, ali se opet trudimo referirati na muziku i načinima na koje se ona radi u 21. stoljeću više nego u 20. stoljeću jer da mislimo da možemo raditi muziku osamdesetih, onda bi to bile solaže od pet minuta i pjesme koje traju 13 minuta, ali svjesni smo da slušatelji danas imaju ograničenu pažnju i da je potrebno u što kraćem vremenskom periodu isporučiti sve što je zabavno, ali i iskreno i emotivno za određenu pjesmu.

Zabavno nam je kad sami programiramo sintesajzere, sviramo gitare i ostalo i to nas vraća u 70-e, 80-e i 90-e godine. Album koji dolazi je puno suvremeniji jer koristi manje gitara, više se čuje zvuk sintesajzera i riječi su puno više intimnije nego na prethodnim albumima.

Kako rock "klasičari" gledaju na to što radite?

Iskreno, ne znam. Kritike su uglavnom pozitivne, a kolege, stari rockeri su izuzetno zadovoljni time što čuju i načinom koji mi radimo. S druge strane, nije nas sram njih pitati kako su oni radili neke stvari. Dobivamo često savjete i trudimo se saznati što više možemo. Rock je forma koja se konstantno mijenja, iz godine u godinu.

Mislim da je čak bolje za nas da ne govorimo da smo rock bend jer postoji određena kritična masa koja voli držati do toga što je rock zapravo, a nas ne zanima ništa od toga, nego se samo trudimo raditi muziku koju volimo.

Ako nam se sviraju gitare i ako želimo da bude više distorzirane gitare kao što je bilo kod Led Zeppelina ili Black Sabbatha, apsolutno ćemo to napraviti. Pjevat ćemo isto kao što su pjevali i Beatlesi za koje su isto ranije govorili da nisu rock, a vrijeme je dokazalo da jesu. Neka govore što hoće, mi ćemo raditi muziku koju volimo.

Nađete li se nekad u situaciji da brojke s YouTubea utječu na vas?

Ne, zato što se tiče našeg žanra i naše vrste uspjeha, mislim da brojke na YouTubeu ne znače ništa, kao ni na Spotifyu i ostalo. To dokazuje broj ljudi koji dolaze na naše koncerte, ne samo u Zagrebu, Beogradu nego i u Makedoniji, Podgorici, Bosni i svugdje gdje dođemo.

Mi možemo dovesti ljude gdje god, a da se sad natječemo s brojkama, tu će uvijek neki Voyage doći, pa i Grše. Cijela ekipa će imati puno veće brojke. To je mjesto za taj žanr. Mislimo da je rock, ako pričamo o toj gitarskoj muzici na koju se mi oslanjamo, puno manje zastupljen i samim time i te brojke nisu toliko velike na YouTubeu.

Mi se trudimo raditi kvalitetne spotove i uspijevamo stići do nekih brojki koje su nama odgovarajuće. No to apsolutno ništa ne znači. 

Kada ste shvatili da ste popularni / da ste uspjeli? Što je bio presudan moment?

Mislim da je olakšana okolnost u svemu tome što smo iz malog grada Pančeva i tamo nitko ne prepoznaje to što smo mi negdje popularni ili ne. Tamo smo mi Zoran i Luka iz Pančeva. Kad smo bili mali, bilo je puno bendova iz Pančeva. Ono, svaka osoba u gradu, svaki tinejdžer je imao neki bend i svi su išli na svačije koncerte, bilo metal, punk i slično.

Nas dvojica smo uvijek ostali ta dva momka iz grada koja su viđena stalno po gradu, kako recimo šetamo pse, odlazimo na koncerte, na predstave, događanja u gradu. Znaju nam reći: "Znate da vas slušaju svuda?" Znamo, da. Super nam je to i voljeli bi da i tako ostane, da imamo što manje tih problema koje imaju druge poznate ličnosti.

Što mislite o hrvatskoj glazbi? Možete li napraviti usporedbu hrvatske i srpske muzike?

U Hrvatskoj je glazbena industrija puno više razvijenija nego srpska. U nekim pogledima, puno su mi jasnije te neke stvari kao što je pitanje autorskih prava, izvođačkih i ostalo. Kod nas je to sve poremećeno i problematično. Tu ste puno više u prednosti. Kad se kaže Hrvatska, pomisli se odmah na Olivera Dragojevića koji ima tako nevjerojatne pjesme.

Ne samo on, nego i cijela ex yu scena... Povijest zagrebačka, splitska, riječka. Kod nas su malo više zastupljene takozvane cajke. Nije da ja slušam to, ali mi je drago da se neka muzika koja je na našem jeziku proširi i na neke druge kontinente. Mi smo zemlja koja ima puno cajki i popularnih stvari, a Hrvatska je muzika nešto više za pjevanje i uživanje, ono kao gušt uz vino i neku dobru ribu.

Zanimljiva je činjenica da ste vi punili klub Sax sedam puta zaredom u isto vrijeme kada je Aleksandra Prijović punila Arenu Zagreb, kako to komentirate?

Mislim da je to što je Aleksandra Prijović napravila nevjerojatan uspjeh i rijetko tko će to ponoviti. Sad je i Baby Lasagna rasprodao tri Šalate, što je također nevjerojatan uspjeh. Meni je ovo da smo mi napunili sedam puta zaredom Sax, kao i Prijović pet puta Arenu, zabavno. Bolje da punimo arene i klubove muzikom koja je na materinskom jeziku nego da to radi, primjerice, Justin Bieber. 

Nastupate uskoro na Sea Star festivalu. Što očekujete i što publika može očekivati?

Koncert na Sea Star festivalu je naš prvi koncert u sezoni i vratili smo se iz studija i jako smo sretni što ćemo se vratiti na binu, jako smo uzbuđeni zbog toga. Spremili smo jako dobar koncert.

Bit će jako puno iznenađenja i dovodit ćemo goste, a gosti će također nastupati na tom festivalu te večeri. Jako će biti zabavno, družit ćemo se. Mislim da je stvarno nešto što će naša publika i publika tih izvođača htjeti vidjeti na tom festivalu. Bit će jako zabavno.

Otkud ime benda Buč Kesidi?

To je prvi film koji su smo Luka i ja pogledali zajedno, Butch Cassidy i Sundance Kid. Obojica smo jako voljeli vesterne u tom trenutku, tad smo baš bili klinci. Prvo smo imali muziku pa smo onda trebali nazvati bend, nismo znali kako da nazovemo i onda smo se sjetili prvog filma koji smo pogledali skupa, ali ostali smo samo na Buč Kesidi. 

Imate obožavatelje, točnije obožavateljice koje vam na koncertima kidaju košulje i poklanjaju ruže. Laska li vam to?

Drago mi je da publika uopće dolazi na naše koncerte i da sluša našu muziku, a sve ostalo mislim da je dio atmosfere koncerta. Drago mi je da se ljudi zabavljaju na našim koncertima i da se osjećaju sigurno. To nam je više bitno nego hoćemo li dobiti ružu ili ne.

Ispričajte nam što ste doživjeli pri jednom susretu s obožavateljima. 

Imamo jedno divno iskustvo s obožavateljicom iz Zagreba. Kada smo svirali sedam koncerata zaredom u Saxu, dobili smo jedan divan poklon. Jedna djevojka koja je došla svih sedam dana nam je poklonila svaki dan po jedan Hot Wheels autić. S obzirom na to da su večeri bile tematske, ona je napravila posebne autiće koji su ispratili svaku tematsku večer.

Kad je bila crvena večer, ona je napravila crveni Hot Wheels autić, napravila je i jedan poseban šljokičasti auto. Nevjerojatan je poklon i to nas je jako iznenadilo. Netko je uložio toliki trud da to napravi. To ćemo pamtiti i to stoji izloženo u našem studiju. Često se prisjetimo toga.

Što mislite o Baby Lasagni?

Baby Lasagna je napravio nevjerojatan uspjeh i drago mi je da je toliko ljudi prepoznalo to. On je jedna divna osoba i drago mi je da je uspio napraviti takvo nešto. Radujem se novom albumu i jedva čekam otići na Šalatu i vidjeti to što je spremio. I drago mi je da se Šalata puni novim izvođačima.

Ima li šanse da se prijavite na Beoviziju i odete na Eurosong?

Zasad radimo na našim pjesmama. Puno je ljepši osjećaj kada radiš stvari sam, u smislu da kada objaviš album, on bude uspješan, nego da pobijediš na, recimo, Beoviziji i dođe ti uspjeh na taj način.

Trenutno radimo na našem albumu, naša publika to očekuje. Ako bi se išli prijavljivati za Beoviziju, potrebna je organizacija i hrabrost za to. Mi i dalje te hrabrosti nemamo, ali ne isključujemo mogućnost da se okušamo i u tome. 

Što privatno slušate?

Istražujem nove regionalne bendove - Joker Out ima nove materijale, Z++ izbacuje uskoro novi album, Luka Rajić iz Srbije objavljuje novu stvar i više sam sam orijentiran na regionalnu muziku trenutno. Zoin novi album je ludilo, ali kada ne slušam to, onda slušam jako puno country muzike -  Willyja Nelsona i naravno Rim Tim Tagi Dim.

Imate li u planu opet neki koncert u Zagrebu?

Za sada nemamo u planu koncert u Zagrebu, ali radimo na tome da posjetimo ostale gradove u Hrvatskoj u kojima ranije nismo bili ili nismo svirali dugo. S koncertom na Šalati i sedam koncerata u Saxu, mislim da smo ok s koncertima sad u Zagrebu (bar dok ne izađe album).

Tko vas oblači, tko je zaslužan za vaš specifičan modni stil?

Suna Kažić, naša kostimografkinja i stilistica koja radi sve naše spotove i koncerte. Što god ona kaže, nosit ćemo bez problema, imamo povjerenje u nju. Ako treba, nosit ćemo haljine, doći ćemo goli. Njoj je zabavno, a nama još više.

Što znače prstenovi koje često nosite?

Imamo prstenje koje nosimo Luka i ja i dajemo ih našim suradnicima. Nema ih puno ljudi i to je neki simbol toga da su i oni dio tog benda kao i Luka i ja jer bez tih suradnika ne bi mogli ništa. To je neki mali znak pažnje, a ja i Luka ih uvijek nosimo.