MARIA SCHNEIDER je Posljednji tango u Parizu (1972.) snimila s 19 godina i taj film je obilježio njenu karijeru i život više nego bilo koji drugi događaj. Kultna scena silovanja u kojoj joj Marlon Brando utrljava maslac u anus nije bila u scenariju i ona je tek na dan snimanja doznala što će se dogoditi, a suze koje su ostale u filmu bile su prave. Osjetila je da su je redatelj Bernardo Bertolucci i Branda izmanipulirali, osjetila se poniženom, ali nije mogla ništa napraviti po tom pitanju i film je otišao u distribuciju s tom scenom i s kadrovima u kojima je skroz gola, iako ni za to nije znala na početku.

Tako je barem ona tvrdila. Bertolucci je govorio da silovanje jest bilo u scenariju, a samo je maslac bio improviziran, ali bilo kako bilo, s njim nikada više nije pričala, dok se s Brandom pomirila i ostala u dobrim odnosima sve do njegove smrti 2004. Tango je imao golemi efekt na njeno mentalno zdravlje. Poslije snimanja je upala u tešku depresiju, okrenula se drogama i alkoholu, a više puta je pokušala i izvršiti samoubojstvo. Nekako je to pregurala, ali je odlučila da više ne snima gole scene, ma kakva ponuda bila. 

Zbog te odluke je npr. odbila ulogu u Caliguli, a odbila je još mnogo čuvenih filmova, uglavnom vođena strahovima s početka karijere - Bunuelov Taj mračni predmet želja, onda Crnu nedjelju Johna Frankenheimera, a i Bertolucci ju je opet zvao za 1900, ali nije dobio pozitivan odgovor. Ipak, skupila je neke dobre naslove i poslije vatrenog krštenja, prije svega The Passenger Michelangela Antonionija, u kojem joj je partner bio Jack Nicholson. Film je to dobar gotovo koliko i Posljednji tango u Parizu, ako se ikako mogu usporediti.

U njenu listu slavnih filmskih ljubavnika upisao se i Dragan Nikolić. U pitanju je Sezona mira u Parizu (1981.) u režiji Predraga Golubovića, solidna melodrama o ljubavi (tadašnjeg) Jugoslavena s Francuskinjom na gostujućem terenu. Pored Nikolića tu su i Miki Manojlović, praktički YU-glumac Alain Noury, Alida Valli (Treći čovjek), kao i neizostavni Predrag Milinković. Od ostalih djela iz filmografije Schneiderove se izdvajaju Jane Eyre Franca Zeffirellija, Violanta, La baby-sitter i još nekoliko prosječnih do solidnih naslova.

Rođena je 1952. godine u već dva puta spomenutom Parizu, a nažalost preminula je 2011. od raka dojke. Patti Smith joj je nakon smrti posvetila pjesmu Maria, u kojoj ju je opisala kao "drhteću zvijezdu, slatku, indiskretnu", a njena se pojava teško može bolje opisati u svega četiri riječi. Maria-Hélène Schneider.