OČEVI odgojeni u duhu starijih generacija često su vješti u potiskivanju emocija, zbog čega ih sinovi ponekad doživljavaju kao distancirane. No, jedan je muškarac pravi uvid u misli svoga oca dobio tek šest godina nakon njegove smrti, kada je pronašao njegov stari dnevnik.

Svoju je priču podijelio na Redditu, na forumu r/Story, gdje je korisnik pod imenom opisao svoj odnos s ocem, koji je nakon očeve smrti dobio dirljiv preokret. "Izgubio sam oca prije šest godina od iznenadnog srčanog udara. Bez upozorenja. Jednu minutu je radio na kosilici, sljedeću ga više nije bilo. Imao je 58 godina", započeo je svoju objavu.

"Bio je tih čovjek. Onaj tip tate koji je popravljao stvari po kući, govorio 'Volim te' u obliku 'Jesi li provjerio ulje?', i uvijek sjedio na istoj stolici za večerom. Odrastao sam misleći da ga poznajem, ali samo na način na koji nekoga poznaješ iz rutine. Ne dubinski."

Neočekivano otkriće

Sve se promijenilo kada je, skriven u staroj kutiji pored uspomena s fakulteta, pronašao zbirku dnevnika koja je obuhvaćala 12 godina očeva života. Iako njegov otac možda nije mogao usmeno izraziti svoje osjećaje, nije imao istih poteškoća kada je u pitanju pisanje.

Nakon premišljanja treba li otvoriti očev dnevnik, znatiželja je prevladala i počeo je čitati.

Zapisi koji su sve promijenili

Prva bilješka, datirana 1982. godine, bio je odlomak o ranim danima njegove ljubavne veze s majkom autora objave: "Danas sam joj prvi put rekao da je volim. Nisam namjeravao. Jednostavno je izletjelo. Smijala se nečemu, kako mikrovalna pećnica čini da ostaci hrane imaju okus 'tuge'. Pogledao sam je i samo... rekao to. Ona je uzvratila, ali mislim da sam je iznenadio. Dovraga, iznenadio sam i sam sebe."

Taj je odlomak autoru objave pokazao djelić njegova oca kakvog nikada prije nije vidio. Listajući dalje, pronalazio je sve više dirljivih zapisa.

"Koliko se bojao kad sam se rodio prerano. Kako je noću stajao ispred mojih vrata, slušajući me kako dišem. Osjećao se kao da ne uspijeva kao hranitelj obitelji nakon što je otpušten '98., iako nam nikada nije dopustio da ga vidimo slomljenog", prepričao je sin. Otac je zabilježio i koliko je bio ponosan kad mu je sin upisao fakultet, ali i kako je plakao noć prije njegova odlaska jer se "nije znao oprostiti".

"A ja nisam bio dobro"

Ipak, jedna se bilješka posebno istaknula kao najbolnija. "Nikada to neće znati, ali stajao sam ispred njegove studentske sobe nakon što sam ga ostavio. Samo sam gledao prozor dok mu se svjetlo nije upalilo. Tada sam znao da će biti dobro. A ja nisam bio", napisao je otac.

Sin je otkrio da je jecao na način na koji nije od sprovoda, a to je otkriće potpuno promijenilo način na koji je gledao na svog oca.

"Cijelo svoje djetinjstvo mislio sam da je moj otac bio distanciran. Da nije duboko osjećao stvari. Ali sada znam da ih je samo tiho nosio. Volio je tako, tako glasno, samo ne na način na koji sam ja slušao", zaključio je.