SREDNJOŠKOLSKA profesorica provela je zanimljiv eksperiment sa svojim učenicima drugog razreda, pitajući ih koji je njihov najveći životni san. Odgovori koje je dobila duboko su je zabrinuli i otkrili sumornu sliku snova generacije Z.

Vježba koja je otkrila veliku promjenu

Kelly Gibson, profesorica engleskog jezika iz južnog Oregona s 28 godina iskustva, godinama na početku semestra provodi istu vježbu. Od svojih učenika traži da napišu koji je njihov najveći san – a odgovori su je ozbiljno zabrinuli.

"Radim ovu vježbu godinama. Ove godine odgovori su bili sasvim drukčiji", rekla je. Gibson je objasnila da postavlja to pitanje zato što želi da se njezin razred otvori i kaže čemu teži u životu, što bi za njih predstavljalo vrhunac osobnog uspjeha – bilo da je riječ o potpisivanju ugovora s NFL-om, pobjedi u emisiji America's Got Talent ili dobivanju pune stipendije za studij na sveučilištu.

Međutim, primijetila je značajnu promjenu u odgovorima u posljednjih pet godina, razdoblju za koje smatra da je bilo "strašno teško za mlade ljude".

Generacija koja snove zamjenjuje novcem

Gibson vjeruje da današnji pripadnici generacije Z, koji upravo ulaze u srednju školu, odrastaju u mlade odrasle ljude u svijetu koji "nema baš puno nade". Taj je osjećaj vidjela i u odgovorima svojih učenika kada ih je pitala koji je njihov "najveći san". Iznova i iznova, njihovi su se odgovori vrtjeli oko jedne te iste stvari - novca. Djeca koju podučava ponajviše sanjaju o tome da dobiju na lutriji.

Najveći san za gen Z? Dobiti na lutriji

"Uvijek sam imala nekoliko učenika čiji je san bio "dobiti na lutriji", ali ove godine takvih je bilo oko 60 posto ili čak i više", rekla je Gibson. To pripisuje usponu društvenih mreža, na kojima osobne financije privlače veliku pažnju, ali i sumornoj globalnoj perspektivi.

"Mladi puno više nego prije prate vijesti i dobivaju informacije na TikToku", rekla je Gibson. "Razumiju ekonomsko stanje svijeta na drukčiji način nego prethodnih godina. Odrasli oko njih o tome stalno pričaju i sve je crno i beznadno. Njima se čini da je jedini način da to poprave – dobiti na lutriji." Čitajući odgovore, Gibson je rekla da ju je zabrinulo to što se čini da su mnoga djeca zaboravila koliko je važno imati san.

"Umjesto da mogu sanjati, svijet im je poručio da za postizanje bilo čega moraju imati gomilu novca", rekla je Gibson. Nije riječ samo o želji za luksuznim životom; ona vjeruje da mnogi od te djece novac jednostavno vide kao jamstvo stabilnosti.

"Ljutita sam na sustav koji im je onemogućio da sanjaju išta drugo. Sanjanje, čak i malo sanjanja, mjesto je gdje počinju promjene. Sanjanje ne znači ignorirati stvarnost; ono znači usuditi se zamisliti bolju", zaključila je.