TOMISLAV Pope poljoprivrednik je i vlasnik OPG-a Tomo iz Vinkovaca koji je nastavio obiteljsku tradiciju uzgoja oraha koja datira još od 1955. Mladi Vinkovčanin odlučio je preuzeti obiteljski biznis, u sklopu kojeg i prodaje kestene. Tomislav svakog dana putuje iz Vinkovaca u Vukovar i ondje prodaje kestene, a za Index je podijelio svoju priču.

Kako to da ste se ovdje odlučili?

Pa evo to je obiteljski biznis kojim se moji roditelji već bave 30-ak godina, pa evo ja polako kako oni idu u mirovinu nasljeđujem taj posao i eto, odlučio sam preuzeti i nastaviti raditi.

Znači svaki dan iz Vinkovaca dolazite ovdje?

Pa svaki dan, da, jedino preko zime ovaj ne radimo eventualno advent. Ljeti budu kokice i šećerna vuna i te stvari, a ovaj ove sezonske stvari kao kukuruz šećerac i kesten, jel', kad to dolazi u svoje vrijeme.

A kako je voditi obiteljski biznis u Vukovaru i na relaciji iz Vinkovaca?

Pa simpatično, kako bih rekao, puno bolje nego neki poslovi koje sam dosad radio kod nekih privatnika. Sam si svoj gazda i naravno sve ima svoje prednosti i mane, ali evo uživam u tom i sam si organiziram sve, ovisim o sebi i jel' tako dalje.

A što biste rekli, jel' se isplati u Vukovaru kao mlada osoba živjeti i jel' ima dovoljno prilika za mlade?

Pa evo sad na to pitanje ne mogu skroz dati ovaj točan odgovor pošto jer tu ne živim. Međutim dosta je slično kao i u Vinkovcima. A smatram da svugdje ima prilika, sad netko to prepozna, netko ne, da je teško, teško i da nekako primjećujem sve manje mladih ljudi ovdje. Al mislim da nije baš sve toliko crno, ovaj i da se može samo evo ne znam, nekako imam osjećaj da da ide sve nekako na gore, a ne na bolje.

Na gore?

Da.

Koliko vidimo dobar dio grada je obnovljen.

Pa nisam mislio u tom smislu, nego u smislu za neke prilike za mlade. Al' dobro, vjerujem da je tako u cijeloj Slavoniji, te neke poslovne prilike i neke normalne plaće i takve stvari. A sad za te neke stvari kao što su građevine i to, naravno, ulaže se u Vukovar, ne mogu reći, vidi se i da se to polako obnavlja i da je.

Samo još nedostaju ljudi.

A jedino to. To me najviše strah, Kako radim tu, u biti dosta mogu i usporediti. Nekako imam osjećaj da je svake godine onako sve veća pustoš. Pogotovo mladih ljudi, eventualno ove ekskurzije što dolaze iz osnovnih škola, one malo popune to pa izgleda koliko toliko grad živahan.

Da, danas je grad dosta bio živahan, barem i prije podne i sada.

Pa dobro, da, a zna se, mislim takva je nažalost ovaj bila situacija. Ne znam. Nije inače baš tako, al' pogotovo kako dolazi jesen i zima, sve nekako izgleda depresivnije, jel'. Al evo ne možemo na to mi previše utjecati.