PEDRO Pascal danas je među najtraženijim glumcima u Hollywoodu, zahvaljujući uspjesima u serijama The Mandalorian, The Last of Us, Narcos, Game of Thrones te filmu Gladiator II. No, njegov put do slave nije bio nimalo lak.

Pascal je rođen u Santiagu u Čileu, kao sin Veronice Pascal i Joséa Balmacede, koji su u to vrijeme još bili studenti. Kad je imao samo devet mjeseci, njegovi su roditelji pobjegli iz zemlje kako bi zatražili politički azil i spasili se od diktature generala Augusta Pinocheta. Prvo su otišli u Dansku, a zatim preselili u Sjedinjene Američke Države.

Dogodila mu se velika tragedija 

U monologu tijekom vođenja emisije Saturday Night Live, Pascal se prisjetio svojih roditelja: "Moji roditelji su pobjegli i doveli mene i sestru u SAD. Bili su jako hrabri i bez njih ne bih bio ovdje, u ovoj prekrasnoj zemlji, a sigurno ne bih večeras stajao na pozornici SNL-a."

I dok je obitelj gradila novi život, tragedija je pogodila glumca 2000. godine, kada si je njegova majka oduzela život. Tada je imao 24 godine. Njegovi su se roditelji 1995. godine vratili u Čile, gdje su podizali dvoje mlađe djece. Nakon majčine smrti, Pascal se hitno vratio u Santiago kako bi prisustvovao komemoracijama.

U to vrijeme polagao je velike nade u dobivanje uloge u seriji Dark Angel, za koju je vjerovao da će mu otvoriti vrata karijere, no ulogu nije dobio.

"Bio sam slomljen"

Za Vanity Fair se prisjetio tog razdoblja i rekao: "Misliš da me neuspjeh na audiciji može slomiti? Ne možeš me slomiti, već sam slomljen." Pascal je tada živio u Los Angelesu, no osjećao je da taj grad nema prostora za njegovu tugu, pa se vratio u New York, gdje je nekad studirao na Tisch School of the Arts pri NYU-u.

U veljači 2023., Pedro je prvi put vodio Saturday Night Live, upravo na godišnjicu smrti svoje majke. Nakon uspješne epizode, slavio je do ranih jutarnjih sati u društvu prijatelja, uključujući i glumicu Sarah Paulson iz serije American Horror Story.

Paulson je za Vanity Fair opisala tu večer kao trenutak prekretnice u njegovom životu: "Bila je to noć koju nismo htjeli da završi. Da je kamera bila uperena u mene dok se sve to događalo – polako bi se približavala mom licu dok gledam kako njegov život zapravo počinje. Jer bio je toliko prisutan, živ, pun energije. Nije ni znao koliko mu dobro ide. S obzirom na godišnjicu smrti njegove majke i trenutak njegove karijere, sve je djelovalo kao ponovno rođenje."

Pascal je dodao: "Imao sam osjećaj da je moja majka bila tamo. I... ne znam što bih drugo rekao. To je bila potpuna transformacija jedne tužne godišnjice."