JUČER je bio rođendan legendarnom glazbeniku Tomi Zdravkoviću, koji je preminuo u rujnu 1991. godine. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst o Tomi koji je nastao dvije godine prije njegove smrti. Tijekom ovog intervjua Tomi su se pridružili sin i supruga.

Veljača 1989: Obitelj Zdravković, Toma, Gordana i Aleksandar, već godinu i pol žive u novom stanu u naselju na Banovom brdu, koje se još gradi. Dali su stari stan na Julinom brdu za novi i doplatili razliku u kvadraturi. Nisu željeli otići iz ovog kraja grada, navikli su, sviđa im se zbog svježeg zraka, blizine šume, sportskog centra, bazena. S druge strane, nije im ni strogi centar toliko daleko.

Ovih dana tročlanoj obitelji u goste je došla Tomina bratanica Mira iz Negotina, koja kod njih provodi godišnji odmor. Ona nam je otvorila vrata, a onda smo čuli i pospani glas domaćina: "Ovo mora da su opet novinari!"

Bio je čest sugovornik u intervjuima

U istom danu Toma je već dao nekoliko intervjua. Ukućani, osim što su dočekivali i ispraćali goste, imali su sekiraciju i zbog poplave koja je bila u zgradi. Pukla je vodovodna cijev tako da su stanovi pojedinih komšija izmijenili izgled. Zdravkovići su imali sreće - u njihovom stanu nije bilo "povišene vlažnosti", ali zato je podrum ličio na uličnu fontanu.

Supruga Gordana rođena je u Velikom Crniću kod Lazarevca. U šesnaestoj godini otisnula se za Kanadu, gdje je završila frizerski zanat. Otvorila je salon u Torontu koji je radio nekoliko godina. Krajem 1974. u Toronto je stigao i Toma. Upoznali su se u jednom lokalu. A Goca je bila Tomina obožavateljica prije polaska iz Jugoslavije.

Ljubav na prvi pogled uskoro je okrunjena i brakom. U to vrijeme Toma se ozbiljno razbolio. Liječnici su mu rekli da ima rak i da će živjeti još nekoliko mjeseci. Na sreću, nisu bili u pravu! Tomina bolest se ne može izliječiti uzimanjem lijekova jer je riječ o nekoj vrsti tumora (na mjehuru) koji se javljaju i nestaju, pa često mora na kontrole u bolnicu.

- Osjećam se tako i nikako. Pred Novu godinu mi je pozlilo, morao sam leći. Eto, malo treba pa da me "stegne". Veoma dosadna bolest!

"O penziji ni ne razmišljam"

U kući Toma je otac i muž. Njegove želje su na prvom mjestu jer Goca i Saša imaju razumijevanja za estradni posao. Goci posao domaćice ne pada teško iako očekuje da će uskoro otvoriti frizerski salon u centru Beograda. Samo još da se papiri srede.

Ona ne svira nijedan instrument, ne pjeva, ali voli slušati dobru muziku. Ne sviđaju joj se jedino punkeri. Ne voli ni publicitet ni slikanje za novine. Ipak shvaća da je i to dio Tominog posla. Kaže da nije ljubomorna iako se u Tominim pjesmama često spominju ženska imena. A kako Toma ocjenjuje žene?

- To su babaroge! Samo, uvijek su aktualne i predstavljaju vječitu i neiscrpnu temu. Na novoj ploči, začudo, nema nijednog ženskog imena. Mislim da mi se to prvi put desilo. Vjerojatno su i one u krizi?!

Prošlu i ovu ploču Toma je snimio u Sarajevu. Odlazi tamo ne bi li se odvojio od svega i svih i sebi napravio dobru radnu atmosferu. Glas raspjevava (kada ne snima) kod prijatelja Kića, koji drži pansion "8".

- Imam trideset i kusur godina radnog staža, ali o penziji ne razmišljam. Čekam samo da me smijene - u šali kaže Toma sa širokim osmijehom na licu. - Dok mogu - pjevat ću!

Toma se uozbiljio, bar tako kaže

Ćaskanje s Tomom često prekidamo. Domaćin želi čuti najnovije vijesti iz zemlje i svijeta. U tijeku je mnogo zbivanja i rado ih komentira.

- Sve što se kod nas događa, običnom čovjeku je nadanje da će krenuti nabolje. Iskreno vjerujem u to. Treba sjesti i dobro promisliti o svemu, pretrpjeti što je neophodno. Cijelog života sam bio nezadovoljan. Sada, i ja sam se uozbiljio. To nešto znači! Situacija me je na to natjerala. Neka ovo bude i drugima savjet da je dosta bilo zezanja, mora se ozbiljno raditi. Mislim da su radnici prije svih shvatili što je sve u njihovoj moći. Smjenjuju se, bore se, trude...

Nije naše da ocjenjujemo koliko se Toma uozbiljio, ali u stanu primjećujemo da slike, koje je kupio na nedavnoj aukciji u Malom pozorištu "Duško Radović", kada je prihod skupljan za podizanje spomenika Branislavu Nušiću, još nisu okačene. Mala kućna galerija još nije otvorena, ali djela naših vrhunskih umjetnika su u domu Zdravkovića.

- Ama, kakva ljubav prema slikarstvu od ranije? Nisam imao pojma o tome! Na aukciju sam pozvan kao gost koji će otpjevati nekoliko pjesama. Prvi put sam i bio na aukciji i mnogo mi se dopalo. Prvo sam želio kupiti jednu sliku, ali... Divno sam se zabavljao iako sam imao utisak da će me netko prevariti i uzeti mi ono za što sam se prijavljivao. Posavjetovao sam se sa stručnjacima, nisam baš kupovao ono što mi se svidjelo na prvi pogled.

A kako je Goca reagirala?

- Čula sam da je kupio slike, ali samo dvije - objašnjava naša domaćica. - Kada se pojavio na vratima, a on nosi desetak slika. Ijao! Gdje ćemo okačiti slike, pomislila sam. Inače, kada smo se uselili, kupili smo slike koje ne vrijede pet para. Pozvonio neki momak, ponudio nam, a mi kupili da nam ne budu prazni zidovi.

Možda će se jednoga dana taj nepoznati mladić proslaviti kao Konjević ili Popović, pa će Zdravkovići imati vredniju kolekciju.

- E, to bi bilo super! - zaključuje Toma.

Samo da Saša ne "roka" rock

Dok razgledamo slike, u stan ulazi i najmlađi Zdravković - Saša se vratio iz škole. Osnovac, pa još odlikaš, petičar - mamina i tatina dika i ponos. Ide i u muzičku školu, svira violinu.

- To se samo od sebe nametnulo, nije bila ničija posebna želja - kaže Toma.

Pošto su sada u novom i većem stanu, možda je vrijeme da Saša dobije i klavir?

- U radnoj sobi su moje orgulje i dovoljne su nam. U školi ima klavir, pa ako hoće, nek svira tamo.

Saša je likom više na mamu. Malo se stidi u početku, ali od ranije nam je poznato da se voli slikati. Otac mu skreće pažnju da odgovara potpuno i iskreno jer mu je ovo prvi službeni intervju koji daje.

- Više volim ići u muzičku školu - kaže Saša - ona kraće traje. Volim svirati sve pomalo.

Hoće li se i on zaputiti tatinim stazama, pokazat će vrijeme. Možda će ga naslijediti, a možda će mu biti i konkurent.

- Pred neki dan je "skinuo" prvi dio pjesme "Da l' je moguće" - ponosno će otac. - Bio sam prijatno iznenađen. Ima on kliker za muziku, pa ako bude ozbiljan... Nadam se da se neće uhvatiti nekih rockera i deset godina "rokati", sve u mjestu.

- On će kad poraste, povjerio mi se, biti nindža - dobacuje Goca. - Hoće trenirati kung-fu, a odgovarajuće odijelo već imamo.

- Moj omiljeni predmet u školi je tjelesni - podupire Saša maminu priču.

- Bit ćeš ti dobar Indijanac - zaključuje tata Toma.

Toma o bratu Novici

U Tominom razgovoru sa sinom to znači običan čovjek, neuglađen pomalo, neracionalan, ali pošten, iskren, onako - veliki drugar.

Naš domaćin prati nogomet, navija za Crvenu zvezdu, obožava kada ga ukućani češkaju, voli pogledati dobar film. Neostvareni san mu je gluma. Pojavljivao se u TV serijama "Doktorka na selu" i "Balkan ekspres" (i u filmu), a u mladosti je glumio u predstavi "Zona Zamfirova". Uskoro ćemo ga gledati u filmu, omnibusu tri mlada redatelja debitanta ("Kako je propao rock'n'roll"), gdje ima epizodnu ulogu.

Mlađi Tomin brat, Novica, također pjeva i komponira. Omiljen je među posjetiteljima beogradskih splavova, čiji je redovni gost.

- Nole i ja smo razgovarali da možda snimimo zajedničku ploču; pola ja, pola on - kaže Toma. - Nije to loša ideja, ali nećemo je još realizirati. Bolje je da on sam pronađe nešto svoje kako ne bi ispalo da se šlepa uz mene. Inače, pjevao sam već neke njegove pjesmice. Zna on to dosta dobro raditi, nema potrebe da ga ja nešto savjetujem.

Na kraju upitali smo Gocu za nove frizure koje će biti u modi. Reče da se vraćaju one bez kovrča, ravna kosa srednje dužine, dok će za muškarce i dalje modni krik biti kratka kosa, pa i zalizana. Znači li to da Toma neće ponoviti friz od prije nekoliko godina kada se ukovrčao?

- Bilo jednom i dosta je - odmahuje glavom Toma.

- Farbam ga ja mada se to slabo primjećuje - objašnjava Goca. - On je prilično sijed, pa to malo kamufliram. Pošto niste primijetili, znači da sam uspješno obavila posao. Toma je i sijed i ofarban, ali sve to lijepo izgleda.

Razgovarala: Dragana Mihajlović (Sabor, 1989.)