POREMEĆAJI ličnosti od kojih mnogi članovi Generacije Z pate povezani su s nefleksibilnim i neprilagodljivim obrascima ponašanja, misli i osjećaja. Također su povezani s patnjom ili oštećenjem. Istraživači Stanton i Zimmerman proučavaju zajedničke i različite značajke između narcističkog poremećaja ličnosti i antisocijalnog poremećaja ličnosti.

Osobe koje zadovoljavaju kriterije za narcistički poremećaj ličnosti su posesivne, arogantne, smatraju se posebnima, osjećaju se važnima, iskorištavaju druge, imaju veliku potrebu za divljenjem, nedostaje im empatije, zavide drugima i opsjednuti su fantazijama o neograničenoj moći.

Muškarci su nešto više skloni narcizmu od žena

Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti ne poštuju zakon i krše prava drugih. Oni su obmanjivi, manipulativni, impulsivni, neprijateljski, neodgovorni i bezdušni.

Antisocijalni poremećaj ličnosti može se smanjiti s godinama. Međutim, starije osobe koje pate od ovog poremećaja i dalje imaju ozbiljne poteškoće u međuljudskim odnosima.

Narcistički i antisocijalni poremećaji ličnosti imaju mnoge zajedničke značajke: često im nedostaje empatije, sumnjičavi su prema namjerama drugih i površni su, bezosjećajni i bezdušni, te teže iskorištavanju ljudi.

Razlika između dva poremećaja je ta što narcistička ličnost obično nije povezana s delinkvencijom u odrasloj dobi ili poremećajem ponašanja u djetinjstvu. Manje je vjerojatno da će narcistička ličnost biti povezana s agresijom, impulsivnošću i obmanom.

Istraživači vjeruju da su osobine bezobzirnosti i impulsivnosti tipične samo za antisocijalni poremećaj ličnosti, dok su osobine traženja pažnje i veličanstvenosti inherentne narcizmu.

Stanton i Zimmerman došli su do zaključka da antisocijalni i narcistički poremećaji ličnosti možda nisu odvojeni poremećaji, već "indikatori širokog spektra eksternalizacije" koji dijele karakteristike kao što su impulsivnost i antagonizam s drugim poremećajima spektra.