OSJETITE li blagu jezu kada vam na zaslonu pametnog telefona iskoči dolazni poziv? Ako je odgovor potvrdan, niste jedini. Pripadate sve većoj skupini ljudi kojima je dopisivanje postalo omiljeni način komunikacije. I zaista, što mu se može zamjeriti? Praktičnije je, štedi vrijeme, fleksibilnije je i često učinkovitije od dugih telefonskih razgovora.

Sve je počelo s božićnom čestitkom

Jeste li znali da je prvi SMS koji je ikad poslan bio božićna čestitka? Dogodilo se to 3. prosinca 1992. godine, kada je 22-godišnji softverski programer Neil Papworth poslao poruku "Sretan Božić" sa svog računala kolegi Richardu Jarvisu. Papworth je u to vrijeme radio na razvoju usluge kratkih poruka (SMS) za svog klijenta, Vodafone, i taj dan je u tome i uspio.

Godinu dana kasnije Nokia je uvela prepoznatljivi "bip" zvuk za dolazne poruke. Sam pojam "texting" (slanje poruka) ušao je u rječnik mnogo kasnije, tek 2010. godine. U početku su poruke bile ograničene na samo 160 znakova, što je dovelo do stvaranja brojnih skraćenica, kao što je "LOL", i razvoja emotikona kao načina da se zaobiđe to ograničenje.

Strah od zvonjave telefona

Iako je bio revolucionaran izum, SMS godinama nije zaživio u punom sjaju zbog nedostatka praktičnih tipkovnica na mobitelima. No, kada je ta prepreka uklonjena, nova navika brzo se proširila svijetom. Danas je teško zamisliti svakodnevicu bez nečega što je stvoreno prije više od tri desetljeća.

Tvorac SMS-a Neil Papworth jednom je prilikom izjavio: "Godine 1992. nisam imao pojma koliko će slanje poruka postati popularno i da će to dovesti do emojija i aplikacija za razmjenu poruka koje koriste milijuni. Tek sam nedavno svojoj djeci rekao da sam poslao tu prvu poruku. Sad mi je tek jasno da je božićna čestitka koju sam poslao bila ključan trenutak u povijesti mobilne telefonije."

Doista, bila je. Svake se godine šalju milijuni poruka s božićnim čestitkama. Umjesto poziva, ljudi sada radije šalju SMS za svaku prigodu. Prema istraživanjima, čak 40% ljudi preferira komunikaciju s prijateljima i obitelji putem poruka, a neki u potpunosti odbijaju javiti se na pozive.

Telefobija je stvarna

Mlađim generacijama, posebice generaciji Z, koja je odrasla uz dopisivanje, telefonski pozivi mogu izazvati osjećaj tjeskobe, pa čak i stanje poznato kao telefobija. Pozivi stvaraju osjećaj hitnosti koji im ne odgovara. "Ljudi su se umorili od kulture žurbe i opsesije učinkovitošću", objasnila je antropologinja Zoia Tarasova. "Tiho se bune protiv te neposrednosti tako što si uzimaju vremena za odgovor na pozive."

Osim toga, mladi se ustručavaju javiti na poziv jer ga često povezuju s hitnim situacijama ili osjećaju strah od osuđivanja. Stručnjaci dodaju da jednostavno nemaju dovoljno razvijene vještine i samopouzdanje za formalno korištenje telefona, što može predstavljati problem u njihovim karijerama.

Ne boje se svi mladi telefoniranja

Kako bi se borili protiv telefobije, jedan je fakultet čak pokrenuo tečaj na kojem su studenti mogli prevladati strah od telefoniranja. Neke tvrtke također pokušavaju pomoći, no teško je prekinuti naviku s kojom su mnogi odrasli. "Provodili smo opsežne obuke, poticaje, promatranje poziva s našim iskusnim predstavnicima, pa čak i angažirali poslovnog psihologa", rekao je Casey Halloran, izvršni direktor putničke agencije Namu Travel. "Nakon više od dvije godine ove borbe gotovo smo došli do točke odustajanja i prihvaćanja SMS-a i WebChata umjesto da se nastavimo boriti."

Ipak, ne izbjegavaju svi mladi telefonske pozive. Erin Lynne Mantz iz komunikacijske agencije Zeno Group podijelila je svoje iskustvo: "Našla sam se u razgovorima s pripadnicima generacije Z koji zvuče izvanredno samouvjereno na telefonu, čak i više nego što su zvučali moji vršnjaci iz generacije X kada smo bili na početku karijere. Možda ne dajemo generaciji Z dovoljno priznanja", zaključila je.