Novinar: Hrvoje Marjanović
VIDEO/Foto: Luka Šangulin/Index

UOČI koncerta koji će večeras održati u zagrebačkom Domu sportova popričali smo sa Sašom Lošićem Lošom iz Plavog orkestra o počecima benda, danima najveće slave, pogreškama koje ne bi ponovio, ali i o optužbama da su ubili rock'n'roll koketiranjem s narodnjacima.

"Mislim da je taj feudalni koncept kulture uvijek bio prisutan, od '45. do danas. Ljudi su izvojevali revoluciju i osvojili vlast, obukli su fina odijela i išli na operu i balet te je tako krenula priča da je ta viša kultura neki imperativ. Bilo je prilično otvoreno društvo, no stvorila se atmosfera da je tradicija loša, svi su krili seosko podrijetlo. I mi smo bili takvi, ja ni danas ne slušam narodnjake, no oni su bili nama uzbudljivi. Svi su se zgražavali", rekao je na početku razgovora.

Iz karijere dulje od 30 godina žali samo za jednim.

"Kad bih mogao vratiti vrijeme, ne bih nikad ponovio ime albuma Smrt fašizmu", rekao je i dodao da, iako ga se najviše veže za Plavi orkestar, on ima čak 30 neobjavljenih materijala za teatar i film.

"U jednom periodu sam imao kompleks da je to što radim prizemlje, ali slikaru je dopušteno slikati seoski pejzaž, filmu je to dopušteno, no mainstream glazbi to nije dopušteno jer nas taj kritičarski establišment smatra svojim, ali ja mislim da taj muzički šovinizam ne smije biti prisutan", kaže.

Dodaje da mu ni samom nije jasno kako je moguće da su neke pjesme koje su snimili prije 30 godina, poput Bolje biti pijan nego star, aktualne i za današnje generacije mladih.

"Ima puno pjesama koje bih ja gurnuo pod tepih, kao što su Puteru, puteru ili Seks, keks i rock'n'roll. To su mahom pjesme gdje sam imao namjeru napraviti hit", priznao je.

Otkrio je i što je za njega bio trenutak otrežnjenja.

"Išao sam na ljetovanje na Hvar, stajao sam naslonjen leđima na zid diskoteke Aurora i pivo pio. Prišao mi je fin i uljudan mladić: 'Oprostite, jeste li vi Loša? Mogu li vam nešto reći? Vi ste uništili rock'n'roll'. Mene je to toliko potreslo, nisam mogao zaspati jer sam vidio da nije agresivan, nego sam vidio njegovu iskrenu žalost. Onda sam se pitao kakav je to rock'n'roll da ga je Plavi orkestar mogao uništiti", rekao je.

Dodaje da, ako je netko ostvario taj jugoslavensko-američki san, to je bio Plavi orkestar, koji se proslavio u svega šest mjeseci, već tad održao koncert u Skenderiji i prodao čak 600.000 albuma.

"Imali smo sreće da smo prošli bez droge. Sarajevo je takav grad u kojem kad se čovjek počne neobično ponašati svi primijete, zato smo imali taj refleks odrastanja u zdravoj sredini. Na drugoj turneji smo malo počeli piti", priznaje, dodavši da su se osjećali kao da lebde jer im noge skoro nikako nisu doticale tlo, nego su iz automobila ulazili u hotele, studije, dvorane...

"Svaka majka je u to vrijeme željela udati kćerku za Plavi orkestar, no nama to nije odgovaralo. PR-ovci nisu znali kako da nas smire, ali su shvatili da je najbolje da nas furaju kao bend za najmlađe, a mi to nismo znali ishendlati. Na drugom albumu smo imali strašnu potrebu da napravimo samoubojstveni potez pa smo ga nazvali Smrt fašizmu, a naslovna pjesma je bila Fašista nemoj biti. Izgovarali smo na radiju neke riječi koje nismo smjeli, a totalno obožavanje prešlo je u totalnu mržnju", prisjetio se Loša.

Na kraju je usporedio život u Sloveniji i u BiH.

"Živeći u Sloveniji poprimio sam te manire i taj način života pa me malo šokira simpatična neposrednost u Sarajevu. Odvedem starog na kavu, žene u prolazu mu kažu 'Nek je sin došao iz Slovenije'. S vremenom sam se opet navikao na to. Recimo u Sloveniji kad plaćate račun to je u tišini, dok u Bosni službenica komentira: '500 maraka? Pa gdje si to zvao?'"

Zaključio je i sljedeće; kad bi danas došao na raskrižje između Plavog orkestara ili nekog drugog životnog puta, misli da bi odabrao drugi put jer je zapravo introvertan čovjek.