REGIJU je iznenadila vijest o smrti proslavljenoga crnogorskog glumca Žarka Lauševića. Bio je jedan od najpriznatijih glumaca u bivšoj državi, ali mnogi najviše pamte mračan događaj koji je obilježio njegov život.

U ljeto 1993. godine Lauševića je napala grupa huligana ispred jednog kafića u Podgorici. U samoobrani je iz svog pištolja usmrtio dvojicu napadača, a trećeg teško ranio. Najprije je osuđen na 13 godina zatvora, a 1998. kazna mu je smanjena na četiri godine.

Sve je počelo predstavom 

Žarkova tragična sudbina započela je 31. svibnja 1990. kada je najavljeno gostovanje Narodnog pozorišta iz Zenice u JDP-u s predstavom Sveti Sava po scenariju Siniše Kovačevića, u režiji Vladimira Miličina, piše Blic.rs.

Laušević je tada bio na vrhuncu slave: iza sebe je imao upečatljive uloge kako suvremenih tako i povijesnih likova: Šilje iz Sivog doma, poručnika Petra Horvata u Oficiru s ružom, ustaše Brace Gavrana iz filma Braća po materi i Miloša Obilića u Boju na Kosovu.

Logično je na red došao i Sveti Sava, glavna uloga u istoimenoj predstavi za koju je dobio Sterijinu nagradu 1990. u Novom Sadu. Predstava je bila kontroverzna jer Sveti Sava prije monaškog života vodi ljubav, a Žarko je igrao glavnu ulogu.

Na predstavu je upao Šešelj i raspop koji su je prekinuli. Vikali su i svađali su se, a Laušević ih je smirivao. Poslije predstave konstantno je dobivao prijetnje i policija mu je savjetovala da nabavi pištolj. Kasnije je istim tim pištoljem počinio dvostruko ubojstvo.

"Jedan od najmračnijih događaja u povijesti jugoslavenskog teatra"

"Kad sam predstavu pokušao odigrati u svom matičnom kazalištu, dogodio se jedan od najmračnijih događaja u povijesti jugoslavenskog teatra. Vojislav Šešelj, lider Radikalne partije, pojačan s jednim bivšim popom, Žarkom Gavrilovićem, i njegovom Svetosavskom strankom, divljački su prekinuli moju predstavu i onemogućili njeno izvođenje", zabilježio je u svojoj knjizi glumac.

Iako je veliki broj umjetnika, svećenika i javnih osoba osudio Gavrilovićev čin, pripadnici Srpskog omladinskog bloka i Srpske svetosavske stranke su tek tad počeli proganjati Lauševića, prekidali su mu predstave, čekali ga ispred stana, prijetili smrću njemu i njegovoj obitelji…

"Da nije bilo te noći, ne bih dobivao prijetnje da ću biti likvidiran. Iz istog razloga vrlo brzo poslije ovog događaja ću, po savjetu policije, kupiti pištolj, a poslije još jednog nemilog događaja u 'Bojanu Stupici', dakle, ponovo pod istim krovom, taj isti i početi stalno nositi sa sobom u kožnoj torbi", opisao je početak svoje tragedije.

Boris Tadić ga pomilovao

Laušević je pušten iz zatvora nakon što je odslužio četiri i pol godine kazne. Nakon toga, od 1999. godine, boravio je u Sjedinjenim Američkim Državama. Odlukom crnogorskog Vrhovnog suda 2001. godine ponovno je osuđen na 13 godina zatvora, a 2011. pomilovao ga je tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić.

2012. godine napisao je autobiografsku knjigu Godina prođe, dan nikad, u kojoj je opisao svoj život prije i poslije te kobne 1993. godine te odsluženje prve zatvorske kazne u Srbiji. Pisalo se da je na knjizi zaradio 200 tisuća eura.

"Naravno, ja nisam slobodan čovjek. Čovjek koji je ubio nikad više ne može biti slobodan. Sloboda više nikad ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, sloboda je da me slobode, svojataju, mrze i mrcvare. A ja sam više ne znam što uopće i znači ta riječ", rekao je u videoporuci iz New Yorka prilikom predstavljanja knjige.

Podsjetimo, glumac je, pišu srpski mediji, prije dva mjeseca bio u beogradskoj bolnici Bežanijska kosa zbog problema s plućima, ali se prošlog mjeseca pojavio na premijeri filma Heroji Hilijarda gdje ga je publika dočekala gromoglasnim pljeskom.