"VOLIM igrati loše tipove, budući da dobre momke obično prebiju nekoliko puta tijekom filma. Loše prebiju samo jednom, i to na kraju." - Michael Ironside

Legenda s preko 250 akcija, trilera, horora, SF-ova i svega gdje je potrebna kvalitetna ološčina, pojava grublja od grube procjene izgleda pakla, glas hladniji od mramora na zavižanskom groblju, a u stvarnosti čovjek koji je dva puta pobijedio rak, koji ima aluminijska koljena od posljedica američkog nogometa i kome je knjiga najveća ljubav još od bezbrižnog djetinjstva koje su mu teškom mukom priuštili otac radnik na uličnoj rasvjeti i majka domaćica u Torontu, provincija Ontario.

Filmski zločinac

Michael Ironside se prikazao publici kao faca koju bismo odstrelili još od najranijih filmskih dana, a prvu pravu dobru ulogu, i to naravno zlim koloritom ukrašenu, odigrao je kod Davida Cronenberga u Scanners gdje je bio upravo skener, jedno od posebno obdarenih telepatskih bića oko kojih je smještena radnja, a on je najgori od najgorih u tom svijetu i samo je tako nastavio.

Odmah poslije te 1981. već naredne godine je ušao u kožu serijskog ubojice u hororu Visiting Hours i centrala pogriješi jednom, ali ne dvaput, jasno je bilo svima da se filmski zločinac par excellence upravo rodio.

Tijekom karijere je imao (i ima još uvijek) tu osobinu da mu likovi često gube ekstremitete, ali prije svega ima kvalitetu da ga možeš vidjeti bilo gdje, čas u takvim visokim produkcijama kao što su Top gun ili Totalni opoziv, čas u nekom trešu za koji bi i oznaka B bila dobrano laskanje.

Jestera iz Top guna i Cohaagenovog izaslanika Richtera iz Opoziva se svi sjećaju, pa čak i prigodno nazvanog generala Katane iz Highlander 2 ljudi pamte, međutim nije fer ne izdvojiti jedan nedovoljno priznat rad iz tog perioda, rad čiji je i Ironside bio dio. 

U pitanju je neo-vestern Extreme prejudice, otprilike ažurirana verzija Divlje horde po mnogim aspektima i brat bratu, u njoj defilira apsolutno najgromadnija moguća glumačka postava za taj fazon filma i u tom trenutku, a negdje i kada razmišljam kroz povijest možda samo Kum, Glengarry Glen Ross, sama Divlja horda i još par njih mogu u istu rečenicu s ekipom koju je Walter Hill okupio i s briljantnim izvedbama svakog od njih.

Ironside, Nick Nolte, Powers Boothe, Clancy Brown, William Forsythe, Maria Conchita Alonso, Rip Torn, još John Milius pisao, Hill režirao... pa zar ima dalje?!

Kasnije godine

U kasnijim godinama se ponovno udružio s Paulom Verhoevenom, pa su poslije Totalnog opoziva zajednički gradili i Starship troopers, igrao je s Christianom Baleom u Nestajanju i Terminator salvation, prije toga nosio posve interesantne bisere devedesetih kao što su Killer image (brat mu je M. Emmet Walsh (normalno)), Chaindance, Neon City, McBain, čak i u Sljedećem Karate kidu stigao obnoviti neke lekcije.

Povrh svega, u to vrijeme je stigao pozajmljivati glas Darkseidu, za mnoge jednom od najžešćih negativaca Supermanovog univerzuma, a kakav i da bude kad ga je Michael obogatio svojim žicama. Fan fact: U periodu koji smo tekstom prošli trebao je glumiti i RoboCopa, ali je bio previše krupan da stane u već dizajnirani kostim i uloga je otišla Peteru Welleru.

A danas... ima ga još uvijek, sedamdesete godine gazi suvereno, malo manje fizički podsjeća na Jacka Nicholsona nego ranije, ali uloge su tu i jednom do dvaput godišnje obiđe kameru da se uvjeri da sve još radi kako treba i da su još uvijek u ljubavi.

Zanimljivi su i njegovi dolasci na glamurozne događaje, često se može vidjeti u bermudama, majicama na poprečne pruge i s kačketom, što je i dokaz za čudne puteve gospodnje, jer kad ugledaš Michaela Ironsidea u ovom izdanju čiče koji je stigao preko ljeta iz Kanade da stavi gips lavove pred rodnu kuću, nitko ne bi ni pomislio da je baš on najviše volio takve prolaznike terorizirati u svoje vrijeme. Ili je savršena kamuflaža i Mike je još na visini zadatka... prije će biti da je to slučaj.

Sila, kuga i kolera u jednom kinematografskom blagu od negativca, to je Michael Ironside, a kojim drugim riječima završiti bilo što posvećeno njemu nego onima koje je Arnold davno iskoristio za pozdrav: 

"See you at the party, Richter."