Foto: Press

NOVI album Kanđžije i Golih žena mnogi su kritičari proglasili jednim od najboljih albuma 2015., a s tim su se složili i brojni fanovi koji tvrde da je ovo njegov uvjerljivo najbolji album u karijeri.

Upravo zato odlučili smo (ponovno) porazgovarati s osječkim reperom Kanđžijom, nekima poznatim i pod imenom Stjepko Galović dok ga treći poznaju i kao Rimokatolika, a on nam je otkrio kako je nastajao njegov album, kako se nosi s valom pozitivnih reakcija, a malo smo popričali i o Đuri.

Album "Nema labavo" je vani, 16 novih pjesama i prvi tvoj album u potpunosti rađen s Golim ženama. Kako je cijeli materijal raditi grupno i kako se razlikuje od dosadašnjih iskustava?

Puno je zabavnije raditi album grupno to je sigurno. Proces je možda teži ali sam uživao kao nikad. To je kao kad si dijete pa se igraš sam i s prijateljima. Uvijek bolje dijeliti stvari nego sam. Prvi put smo ovo radili i nismo znali kako će ispast. Moj bend iliti Gole žene su stvarno dečki i pol, okorjeli igrači, svi su zaslužili ovo i ponosan sam na njih što smo uspjeli napraviti ovo.

Album ste snimali u Sloveniji, jesu li Slovenci veći profesionalci od nas?

Ne znam da li je to dobar uzorak za takve usporedbe. Profesionalaca ima i u Hrvatskoj i u Sloveniji, isto kao i obrnuto vjerojatno. Samo kod nas nema para pa se malo češće 'vataju krivine i kombinacije i na kraju platiš jednako ili i više ali u živcima.

Naš producent Egoless i ostatak Golih žena smo tražili najbolje i najidealnije mjesto za snimanje benda i odlučili smo se za RSL u Novom mestu. Studio je brutalan i nama konjima iz Slavonije je bilo kao u svemirskom brodu. Snimatelj nam je bio Tomaž Maraz, iako više smo koristili njihovu opremu a sami radili ostalo. Prvi puta smo to radili, svi smo snimali skupa odjednom i mogu reći da nam je bilo odlično. Pored je šuma i mirno je užasno. Predobro iskustvo.

Ovog se puta primjećuje još očitije guranje politike i hrvatske depresije u drugi plan, to jest, još su skrivenije iza zajebancije. Čini se da je klasični tip "angažiranih pjesama" kakve smo navikli slušati u hip-hopu sve manje prisutan, a sve ga više zamjenjuje zajebancija, više-manje sve pjesme su "pjesme s odmakom" ili pjesme ni o čemu, kako gledaš na to?

Na ovim pjesmama nema politike jer ti idioti nisu zaslužili da ih spominjem u pjesmama, a i jer sam odlučio paziti na svoje mentalno zdravlje konačno. Naši političari su ionako najobičniji službenici i levati koji čitaju s blesimetra na karticama koje im šalju sa zapada, nakon što im bace par mrvica i onda se oni rope tko će prvi do njih.

Je li vrijeme repera koji "laju na sistem" iza nas?

Lajanje i korištenje zvukova pasa je bilo dosta moderno u hip hopu u 90-ima. Sad se koriste neki drugi zvukovi, a i psi laju drugačije. Više se mačke slikaju, evo i sam slikam svoju mačku. Često viđam pse u nekim prslucima i obučene u neke modne ekshibicije pa pretpostavljam da i laju skladno s tim.

Osobno, volim pse i lajanje kakvo god da je i mislim da mora netko nekad i prigovoriti, nećemo se sad svi praviti idioti i da je sve super jer je daleko od toga. Modne kombinacije kod pasa znaju bit čudne i to se mora reći.

Na "Pištolju" ugostili ste Bareta, kako je tekla ta suradnja? Je li dobar ili problematičan suradnik?

Dobar suradnik skroz, stvar mu se jako svidjela, stilski se uklopio skroz i drago mi je jer nije neka stvar s Baretom nego baš trebao neko s moćnim vokalom da ju upotpuni. Što god neko pričao o Baretu čovjek zna svoj posao i ja ga cijenim još osnovne škole kad smo slušali Razdor, znam te tekstove napamet dana danas jer su bili i ostali vrh.

Na albumu je i Branko Uvodić, kako si do njega došao i kako se snašao u reperskoj priči?

Nazvao sam čovjeka i pristao je odmah, jako ugodan suradnik i odličan na mikrofonu moram priznati. Idemo u Lijepom našom čim nas zove surađivat ćemo još.

Tko je Đuro?

Đuro je životinja. Đuro je pleme, šef, geni, on je dio nas. Simpa lik skroz, znaš ga sigurno.

Prolazi li njegovo vrijeme ili je hrvatsko društvo nemoguće "deđurizirati"?

Po meni njegovo vrijeme se ponovo vraća jer su vremena idealna. To je ljudska stvar koja nije povezana samo uz naše društvo, i glupost će npr uvijek postojati, svuda u svijetu. Isto kao što će i Đuro uvijek postojati ali realno zašto i ne bi? I on je čovjek kao i ti i ja, bez obzira koliko simpatičan bio. Po meni je veće pitanje dokad će se žmiriti na jedno oko i viriti iz njegovih i inih dupeta i dozvoljavati njemu i sličnima da rade šta hoće. Trebala bi se pratiti prodaja Bajadera i znat ćemo gdje stojimo.

Snimao si spot u Parizu u periodu prije napada, kakva su iskustva i kako si doživio cijelu tu situaciju vezanu za napad i ono što je uslijedilo?

Đuro se zaljubio u Pariz, kaže da je grad, pogotovo centar, kao veliki muzej. Užasno nam je bilo kad smo čuli šta se desilo ali nismo htjeli sad povlačiti video jer bi to bilo totalno besmisleno jer spot nema veze s ičim a i to bilo bez poštovanje prema žrtvama. Nismo ni htjeli sad stavljati francuske zastave i pokušati profitirati od tog napada nego smo samo stavili spot i ćao. Kao što smo i mislili prije napada.

Vjerujem da je Pariz i dalje odličan grad bez obzira na sve. Inače moram napomenuti da smo imali par teških đuro momenta i sami, jednu večer smo ušli u neki predobar kafić gdje je svirao neki bend i pitali smo jel možemo snimiti koji kadar, na kraju smo par dana poslje skužili da je to birtija di se snimao film Amelie, i to se može vidjelti u spotu s tim da je skroz slučajno jer nismo ni mi znali. Još nam je čudno bilo da svi slikaju unutra.

Kako si uopće došao na ideju da snimate u Parizu?

Par slučajnosti se poklopilo i redatelj Boris Sekulić i ja odlučili smo pratiti te znakove i skroz na blef otići u Pariz i snimiti spot. Pa kako god ispadne. Već sam to negdje spomenuo, ali Đuro je očito ispred svog vremena. Pošto je poznat kao ljubitelj kulture, umjetnosti, mode i općenito ukusa pa smo ga odveli u epicentar tih stvari. Bez odlične ekipe koja je radila naravno ništa ne bilo moguće, Filip Tot i Pavel Posavec na kameri i Maida Srabović na montaži su rasturili.

Prije izlaska albuma pojavila su se čak tri spota i jedno heklanje, kakvi su planovi, spotovi za sve pjesme kao Beyonce?

Hvala za ovo usporedbu s Beyonce, ipak je to kolegica i mi RnB dive se držimo skupa. Što se spotova tiče album nije na YouTubeu, ali smo htjeli staviti par stvari da ljudi čuju pa smo umjesto da stavimo samo snimku pjesme dodali i neki vizual.

Realno heklanje i nije spot. Mače je spot, Crkva i Đuro su singlovi pa smo naravno za njih i napravili spotove. Jedino što za Mače nismo očekivali da će ispast tako dobro. To je trebao bit obični reperski spot, kad ono pizdarija teška. Radit ćemo još koji spot sigurno a i snimiti ćemo koju stvar uživo da čuju ljudi.

Gdje ste nabavili tigra i je li tijekom snimanja spota nastradala koja gola žena?

Svi živi. Toxara i Darkan Kingić na broju. Djevojke koju su glumile Gole žene također. Sve dobro. Jedino sam se ja usrao ko zmaj. Tigra ne smijemo reć di smo ga nabavili jer će moja mačka biti ljubomorna. Ona vam je glavna u spotu, realno.

Ovaj je album izašao za Universal Records, koja je razlika u iskustvima u odnosu na prethodnog izdavača?

Prije koji mjesec došao sam u ured Universala i donio sam svoju rakiju, natočio im svima i svi su nazdravili sa mnom i pravili se da nije prejaka. Bilo je jutro. Usto, cijene naš rad, ne rade kao većina izdavača sa sto bendova pa onda ne stignu ništa te sve isfušare na kraju. I najvažnije od svega zvali su nas zbog mjuze koju radimo ne zbog moje očajne frizure npr ili nečeg desetog što nema veze s muzikom.

Mlađi izvođači danas imaju neki generalni stav da je izdavač potpuno nebitan jer ne pomažu u stvaranju zvijezda već samo zajaše postojeći interes za izvođačem i pokušaju ga unovčiti te da sve to isto, pa i bolje, mogu ostvariti na internetu. I sam si imao iskustva s DIY varijantom. Slažeš li se s tim ili je situacija ipak malo drukčija?

Ukoliko imaš pjesme ne treba ti ništa više. Internet je sve promijenio. Većina ljudi sami plaćaju troškove snimanja, spotove i sve te stvari i onda daju svoj materijal za besplatno izdavaču koji s tim ništa ne radi. Onda se pitaju "zašto je to tako?"

To davanje albuma za besplatno nekom izdavaču je najgori mogući potez i tko to radi je stvarno kmet bez mozga. Imate internet, ako se ljudima svidi to što ste snimili, čut će, i sami će te to bolje raširiti nego oni ionako. Druga su vremena i drukčije se radi nego prije. Bolje bit' bez izdavača nego imati lošeg izdavača.

Sprema li se neka promotivna turneja i gdje te ekipa može očekivati i kad?

12.ožujka Tvornica kulture, Gole žene i ja imamo naš najveći koncert dosad. Iako u Tvornicu ne stane toliko mi ćemo napraviti koncert kao da je 20,000 ljudi. Imamo prebrutalne goste i izvest ćemo sve nove stvari koje su kidanje uživo, bit će to neviđeni spektakluk i 'ko dođe pričat će unucima.