DANAS je 70. rođendan Johnnyja Štulića. Tim vam povodom u suradnji s Yugopapirom donosimo njegov intervju iz 1990. godine.

Svibanj 1990.: Otprilike prije tri godine Dragan Todorović je napisao da bi bilo lijepo "umrijeti s Marlborom u zubima i Azrom u ušima, zaletjevši se sa 120 na sat po sunčanom jesenjem danu u stari hrast kraj autoputa". Ali, prije te fajn smrti, trebalo je napraviti intervju s Johnnyjem B. Štulićem. I uspio sam to na novosadskom koncertu...

- Johnny, na početku, kako si?

- Dobro sam, hvala lijepa.

- Imao si seriju koncerata u Beogradu, kako je bilo?

- Dobro!

- Zašto si morao otići u Nizozemsku i ostaviti nas u nemilosti Merlina, Plavog orkestra i drugih limunada?

- Da se bolje vidi...

- Koji je razlog prekida suradnje s Borisom Leinerom?

- Počeo mi je ići na kurac, iskreno da ti kažem.

- Pratiš li to što sada radi u Vješticama?

- Pratim, ali bolje da ne pratim. Sramota.

- Usput, što je s Mišom Hrnjakom, tvojim prvim basistom?

- Nemam pojma. On je otišao tamo u neke religije. A pošto je to opijum naroda, izgleda da je uspio i da se snašao.

- Kaži mi nešto o svojoj novoj ploči.

- Zove se Balegari ne vjeruju sreći. Ima 18 pjesama, 47 minuta muzike i bit će pisane glagoljicom. I to je sve.

- U planu ti je osnivanje Balkanske partije rada...

- Balkanska partija rada - goli kurac. Program joj je, pošto ne znamo kud idemo, bar znam odakle smo krenuli. Sastoji se od tri člana. Prvi je jači-tlači; drugi nisi kriv što si živ; treći da sve stvari na putu prema konačnom poprimaju drugačije forme od onih što na kraju budu.

- A što je s onim space shuttleom na Kosovu?

- Pa trebamo raditi space shuttle dolje. Napravili bismo veliki poligon. Zatim maketu. I onda bismo podijelili posao. Ti ćeš raditi ovo, ti ovo...

"Moja je stvar zašto sam otišao u Nizozemsku"

- Već pet godina si u Nizozemskoj.

- Ma, ja jesam u Nizozemskoj, ali sam tu. To je moja privatna stvar što sam otišao tamo. Mislim, ne možeš reći da sam ja Holanđanin, ne?!

- Naopako. Kakva je razlika između rock and rolla u nas i u Nizozemskoj, i uopće na Zapadu?

- U principu ista. Ovi zabavljaju narod, a oni ga jebu u zdrav mozak. To je sve.

- Iz Nizozemske si nam poslao trostruki album It Ain't Like in the Movies at All. Kako je ta ploča prošla?

- Ma, oni ne znaju da to postoji, a uostalom, kao ni ovi ovdje.

- Kad si se vratio iz Nizozemske sve si nas zbunio novim imidžom - mislim na kosu.

- Pa zato što svi nose dugačku kosu.

- Kako ja ne nosim?

- Ne ti, ali svi ostali. Recimo, ja sam sve zbunio, ali su oni vidjeli da i Sting ima, ako može Sting, može i Johnny, ne.

- Da nije možda Sting vidio od tebe?

- Nije vidio sigurno. Mada, ja sam uvijek u trendu, za razliku od ostalih, koji stalno šepaju. Hoću reći, kad sam ja napravio Movies na engleskom, to je bilo ono... kak' se kaže... Ubili su me, sasjekli su me, a sad Politika izlazi na engleskom. To nikom ne smeta, je li?

"Zadovoljan sam postignutim"

- Stojiš li iza one svoje izjave iz 1982. godine: "Najbolji sam, potpisujem!"

- Pa naravno da stojim.

- Jesi li zadovoljan postignutim?

- Pa jesam. Moram reći da jesam. Lagao bih ti kad bih rekao da nisam.

- Jesi li mogao bolje?

- Ja nisam, ali je sve skupa moglo bolje.

- Je li tvoja hiperprodukcija zabilježena u Guinnessovoj knjizi muzičkih rekorda?

- Mislim da nije.

- Ja mislim da jest. Točnije, čitao sam to poslije Fazana.

- Ti si osobno čitao? Je li to bila naša edicija ili na engleskom?! Moguće da je to za naše tržište, ali sumnjam.

- Znači nije točno?!

- Ne znam. Sumnjam. Ali svaka zdrava sumnja osnova je svakog zdravog i ilegalnog rada.

- Jednom si rekao da se više bojiš prijatelja od neprijatelja. Ima li Johnny prijatelje?

- Ma, ne kažem da se bojim, nego čovjek više cijeni neprijatelja od prijatelja. To je stara istina. Inače Johnny nema prijatelja.

- Skoro si rekao da osjećaš veliki strah i da si najveća kukavica na ovoj planeti. Zašto?

- A to, da. Jer, tko se više boji - taj pobjeđuje.

"Kakav narod, takva vlast. I ako je vama dobro, i meni je vrlo lijepo"

- Možeš li mi nešto reći o sadašnjoj političkoj situaciji u Jugi?

- Pa, međunarodna situacija se intenzivirala. Pa se tako i u Jugi intenzivirala. Ali, u principu, oni su to lijepo podijelili jer nitko ne bi mogao na saveznom nivou uopće biti važan, pa su onda oni, kad je to tako, sve lijepo parcelirali, pa svatko svojoj avliji i jebu ljude kako se sjete. I tako treba biti. Jer kakav narod, takva vlast. I ako je vama dobro, i meni je vrlo lijepo.

- Nama je ljepše s tobom. Prije dvije godine dogodio se narod. Je li se devedesete dogodio Johnny?

- Ne, ne. Ma, narod se dogodio. Narod se stalno događa. Ne možeš bez naroda. Narod je uvijek tu kad zatreba!

- Tvoje viđenje YU rocka u 80-ima?

- Spada li u rock sve što svira električnu gitaru (kratka pauza)? Znaš što? Ja nikada nisam svirao rock. Ja sam uvijek svirao ritam i blues, a onda sam svirao sevdah. Ali nikad nisam svirao rock. Možda par stvari. Jest da je to električna gitara i da je to grozno, i da je falš, i da nema veze sa sviranjem, ali nije rock.

- Vidiš li u nekom svog nasljednika?

- Mog?! Taman posla. Ja sam radio za sebe i poslije mene je kraj svijeta.

- Postoji li netko koga stvarno iskreno mrziš?

- Postoji.

- Mogu li znati koga?

- Cijeli svijet!

- Postoji li nešto što te nijedan novinar nije pitao?

- A, ne, to ne postoji. Pitali su me i ono što ja ne znam.

- Na kraju, imaš li što poručiti čitateljima lista Ćao?

- Imam. U se i u svoje kljuse.

- Johnny, budi dobar kao što si i dosad bio i ostani nam duže u Jugi. Hvala ti na razgovoru, puno sreće.

- Hvala lijepa.

Razgovarao: Dragan Srba Jovičić (Ćao, 1990.)