Foto: RTL

BEOGRAĐANIN Darko Đorđević u tri je nastupa u showu "Superljudi" dokazao da su njegove sposobnosti pamćenja i uočavanja daleko iznad prosjeka. U finalnoj emisiji upamtio je raspored šest kockica i brojeve koji su bili okrenuti prema njemu, i to u 30 takvih nizova te sa 28,6 posto glasova zasluženo odnio titulu superčovjeka i nagradu od 25 tisuća eura.

Odmah nakon pobjede popričali smo sa simpatičnim vojnikom, koji nije mogao skriti koliko je iznenađen činjenicom da je upravo on odnio titulu balkanskog superčovjeka. Slučaj je htio da smo baš s Darkom pričali kad je snimao prvu emisiju, a već tad nas je ostavio bez daha svojom sposobnošću.

Kako ste se pripremali za finale, jeste li imali neke posebne pripreme?

Nije bilo nekih posebnih priprema, više sam radio na koncentraciji jer sam pretpostavljao da će zadatak biti teži od prethodnih. Bilo je i savjeta od mentora, kojeg mi je osigurala produkcija. Najveći izazov mi je u suštini bila sama koncentracija.

Što ste pomislili kad je voditelj Momčilo Otašević rekao vaše ime i proglasio vas pobjednikom?

Nisam imao pojma što se događa. Pored mene su bili matematičari, oni su već počeli bacati proračune tko je pobijedio....

Jesu li barem bili u pravu?

Jesu, jesu, haha. Kad je voditelj uzviknuo moje ime to je bio šok za mene. Tek kad je publika počela pljeskati, ustala se na noge kao i žiri, shvatio sam da sam pobijedio. Nisam to očekivao ni u najluđim snovima.

Publika je donijela odluku o pobjedniku, koliko vam to znači?

To mi je posebno drago jer ne odlučuje o pobjedniku neka mala skupina ili pojedinac, dosta mi imponira to što dosta ljudi stoji iza mene.

Jeste li vi imali favorite, možete li nekoga izdvojiti?

Vrlo je nezgodno nekog izdvajati, svi imaju neki svoj poseban talent. Najveće oduševljenje kod mene je izazvao mali Anđelo, zato što je dijete fenomen, zamislimo sebe u njegovim godinama, samo nas je zanimalo da idemo van i da trčimo, a on se bavi tako dobro matematikom da je to nevjerojatno.

Jeste li se dvoumili oko prijave ili ste znali čim ste vidjeli najavu showa?

Iskreno, bilo je bojazni jer je to bilo nešto posve novo na našim prostorima, a u poplavi kvizova i reality programa na našim prostorima nisam uopće znao što da očekujem. Nakon što sam razgovarao s ljudima iz produkcije, vidio sam da je to promoviranje pozitivnih vrijednosti, rada i truda. Tad sam odlučio prijaviti se i jedva sam čekao da to počne. Sad mi je malo žao što je već završilo, ali sve što je lijepo kratko traje.

Jeste li razmišljali kako potrošiti nagradu?

Ima tu nekih planova, definitivno ću dio dati u dobrotvorne svrhe, dijelom novca planiram uzeti kredit za stan da obitelji osiguram krov nad glavom, a dijelom ću pomoći roditeljima da se liječe i tako. Ima dosta planova.

Mi smo razgovarali kad ste snimali prvu emisiji, a tada je Vaša supruga bila u mirovnoj misiji u Srednjeafričkoj Republici. Je li se vratila?

Najvjerojatnije će doći u kolovozu i jedva čekamo, najvažnije je da nam se vrati živa i zdrava pa ćemo nadoknaditi sve ovo vrijeme koje nije bila tu.

I toj prvoj emisiji su s vama bila i Vaša djeca Anastasia i Ognjen, jesu li bili i sinoć u finalu? Kako je njima bilo?

Da, stalno su sa mnom. Bili su sretni i ponosni, bilo je tu i suza radosnica. To je neki poseban osjećaj kad vaše dijete reagirala. Okačili su se o mene i nisu me puštali poslije.

Jesu li glavni u školi sad dok je trajao show?

Već nakon prve emisije, a mogu misliti kako je sad. Čekam da dođu iz škole pa da popričamo. Znali su doći i reći da traže u školi autogram od mene, mogu misliti kako će to biti sad, haha.

A kolege iz vojske?

I oni su oduševljeni, telefon zvoni čitav dan i čitavu noć, čekaju da u ponedjeljak dođem na posao pa da to proslavimo onako muški. Bit će zanimljivo.

Znamo i da imate brata blizanca, a svi pričaju o toj posebnoj vezi među blizancima. Postoji li to i između vas, kako se on nosio tijekom showa sa svime?

To je toliko osobno doživio, i ja sam bio iznenađen. Kod njega su se smjenjivale i nervoza i strepnja i suze i smijeh i radost. Sve što sam se ja trudio skriti, kod njega je izlazilo na vidjelo. Još uvijek kod nas traje euforija, ja i dalje nisam svjestan što se dogodilo, no postat ću valjda.