POSTOJI bezbroj načina za postizanje popularnosti na društvenim mrežama, no nisu svi jednaki. Neki profili pripadaju poznatim brendovima ili slavnim osobama čija je online sljedba unaprijed zajamčena. Drugi su, poput Emily Mariko na TikToku, slavu stekli specifičnim sadržajem, kao što su njezini tihi videi kuhanja koji su joj donijeli 12 milijuna pratitelja.

Postoje i stručnjaci, poput ekonomskog povjesničara Adama Toozea, koji su izgradili ugled na temelju znanja. Ipak, u današnje vrijeme golema publika često ne znači i stvarni utjecaj - može se sastojati od botova, "pratitelja iz mržnje" i neaktivnih profila, što se vidi po slabom angažmanu.

Štoviše, mnogi veliki profili danas pripadaju zvijezdama prošlih vremena, poput glazbenog producenta Jacka Antonoffa, dok nove nade kao što je glazbenica Nourished by Time imaju tek nekoliko tisuća pratitelja. Velike brojke izgubile su nekadašnju važnost kao pokazatelj relevantnosti, piše The New Yorker.

Novi prestiž skromnosti

Kako je povjerenje u velike brojke slabilo, dogodio se preokret - upadljivo skroman broj pratitelja postao je svojevrsni znak prestiža. Spisateljica Emily Sundberg nedavno je u svom popularnom newsletteru pohvalila novu glavnu urednicu časopisa Air Mail, Juliju Vitale, upravo zato što nije "intenzivna korisnica" društvenih mreža. "Poštujem njezin broj pratitelja manji od 500 na privatnom Instagramu", napisala je.

Slično tome, pisac Jonah Weiner pohvalio je stilisticu Lottu Volkovu jer objavljuje nasumične fotografije bez straha da će dobiti samo nekoliko stotina lajkova, unatoč tome što ima gotovo pola milijuna pratitelja. Njezin stav, zaključuje Weiner, jest: "Koga briga?" Ignoriranje uobičajenih mjerila uspjeha na internetu postalo je statusni simbol, a oni koji grade karijeru bez pritiska stalnog online nastupa izazivaju zavist.

"U vrijeme kada ljudi neprestano objavljuju sve o svojim životima radi pažnje, gotovo vas frustrira što netko može biti uspješan bez toga", kaže Sundberg.

Vlastita prekomjerna izloženost, nasuprot tome, počinje se činiti sramotnom: "Ako osjećate da ne samo vaš ego, već i vaša egzistencija ovise o tim platformama, onda biste mogli projicirati zavidnu financijsku stabilnost, zajedno sa zavidnom emocionalnom stabilnošću, na nekoga tko ih uopće ne koristi."

Kada je veliki broj pratitelja prestao biti cool?

Gubitak privlačnosti velikog broja pratitelja postpandemijski je fenomen. Tijekom vrhunca COVID-a, dok su ljudi bili zatvoreni u svojim domovima, vrijeme provedeno pred ekranima drastično je poraslo. TikTok je svojim algoritmom omogućio stjecanje milijuna pratitelja doslovno preko noći, a Instagram je to replicirao Reelsima.

Međutim, s vremenom je intenzitet pažnje publike opao. Korisnici su se navikli prepustiti algoritmu umjesto da aktivno traže profile koje žele pratiti. "Okupljanje publike zapravo više nije 'skupo', odnosno teško ili rijetko. Lako je manipulirati sustavom", objasnila je Grace Clarke, voditeljica zajednice u jednoj velikoj tehnološkoj tvrtki. Istovremeno, korisnici su se okrenuli manjim, posvećenijim platformama poput YouTubea i Patreona.

Prema analizi za Financial Times, ukupno vrijeme provedeno na tradicionalnim društvenim mrežama dosegnulo je vrhunac 2022. i od tada je u stalnom padu. Najveće platforme, u međuvremenu, uglavnom su naseljene pasivnim potrošačima kojima nije dovoljno stalo da prestanu pratiti one za koje više nisu zainteresirani. Kada ste zadnji put "očistili" svoje Facebook prijatelje ili procijenili svoj popis praćenja na X-u?

Sve je postalo transakcija

Profesionalizacija društvenih medija ključan je razlog zašto gomilanje pratitelja danas može djelovati neukusno. Dok su rane društvene mreže bile hobi, danas je odnos između korisnika i pratitelja postao potpuno komercijaliziran. Osobni profili služe kao promotivni prostori za podcaste, newslettere, Depop stranice, piramidalne sheme kriptovaluta i poveznice za kupovinu.

"Sve se odjednom čini transakcijskim", rekao mi je Saarim Zaman, osnivač startupa. Kao jedan primjer naveo je trend na X-u gdje korisnici reagiraju na udarne vijesti dijeleći snimke zaslona svojih oklada na Polymarketu, stranici koja omogućuje klađenje na svjetske događaje.

Ti objavljivači u biti "govore o svojim knjigama", u financijskom žargonu, na način na koji investitor može promovirati startup u kojem ima udjela, pokušavajući navesti druge da se uključe u njihovu stranu oklade i tako povećaju svoju potencijalnu isplatu. Kultiviranje publike postalo je sve neraskidivije povezano s pokušajem ostvarivanja profita.

Privlačnost stvarnog života

Naučili smo ne vjerovati prekomjernoj online eksponiranosti. Možda bismo više voljeli da se naše autoritativne figure ponašaju više poput "offline dečka", figure hvaljene, u članku New Yorka iz 2022. godine, zbog njegovog "drastično ograničenog korištenja društvenih medija".

Moji omiljeni profili s malim brojem pratitelja čini se da su vođeni onim što njihovi vlasnici žele objaviti, a ne onim što internet želi vidjeti. Dizajner Mike Sunday dijeli objave o estetici vintage tehnologije na X-u. Ilustratorica Colleen Tighe objavljuje ljevičarske radničke umjetnine i nenametljive snimke Barcelone na Instagramu. Pjesnikinja Erin Taylor objavljuje Instagram priče o svojim čitanjima, književne memeove i uvide u kreativni proces.

Internetski "tastemaker" Raihan Anwar pažljivo izlaže ono o čemu razmišlja u glazbi, kavi, tehnologiji i mirisima na Instagramu. Nijedan od tih profila nema mnogo više od pet tisuća pratitelja. Obično se smatra žalosno ne-kul pratiti više ljudi nego što vas prati, ali Anwar ima taj obrnuti "omjer" na svom privatnom Instagram računu, dva prema jedan.

Rekao mi je da skromnu online publiku smatra znakom da se netko "više druži u stvarnom svijetu". Možda namjerno biti diskretan na Instagramu govori o drugačijoj vrsti borbe: naporu da se pobjegne od privlačnosti ekrana i izgradi utjecaj u fizičkim prostorima. Održavanje niskog broja pratitelja je vlastita vrsta discipline.