Foto: Ilustracija

SELO Štrumpfova ili Hitlerov Berlin zapravo su ista stvar, tvrdi francuski sociolog Antoine Bueno u svojoj novoj knjizi "Le Petit Livre Bleu" ("Mala plava knjiga"). U njoj objašnjava kako su naizgled prijateljska mala stvorenja koja žive idiličnom okruženju pravo oličenje rasističke propagande te je njihov život "utjelovljenje totalitarne utopije, natopljene staljinizmom i nacizmom".

"Gargamel je očito Židov, a Štrumfeta oličenje arijevske savršenosti"

Strip o Štrumpfovima napravio je belgijski autor Peyo, a objavljen je prvo u jednim belgijskim novinama 1958. godine. Dvije godine poslije izdavao se zasebno, a animatorski dvojac Hanna Barbera napravio je slavni crtić 1981. godine.

Sociolog Buena kaže kako je Papa Štrumpf, poglavica u selu, autoritarna figura, a manjak privatnog vlasništva i kolektivna ekonomija koji vladaju među malim plavim stvorenjima jasna su naznaka socijalizma. Čini se kako je Gargamel, glavni neprijatelj Štrumpfova koji ih stalno progoni, Židov, sudeći prema karakteristikama koje ima, a koje su se često u karikiranim verzijama pripisivale tom narodu. Još jedan argument je ime njegovog zločestog mačka, Azriela. Štrumpfeta je, pak, utjelovljenje arijevske "savršenosti".

Kada obole, Štrumfovi postaju crni te se pretvaraju u morone

"Prvi strip `Crni štrumfovi` bavio se nečime što bi lako mogli kvalificirati kao rasnu prijetnju. U njemu su Štrumpfovi bolesni. A kada obole, ne postanu ljubičasti ili crveni, već crni. A kada pocrne, izgube svaki tračak inteligencije. Postanu potpuni moroni. Uopće ne mogu govoriti, glasaju se samo s `njap, njap, njap`", objasnio je sociolog Bueno svoje tvrdnje. Upravo zato što Štrumpfovi pocrne kada obole, američki izdavači su odbili objaviti prvi strip, a godina poslije bolesni Štrumpfovi su ipak počeli postajati ljubičasti.