TOKSIČNA prijateljstva često je teže prekinuti nego ljubavne veze, a razlog je jednostavan: imala su godine da vas uvjere kako je problem u vama. Takvi odnosi koriste rječnik pravog prijateljstva - odanost, zajedničku povijest - kako bi odlazak prikazali kao izdaju, zbog čega ih je teško prepoznati i napustiti.

Kako prenosi Vice, studija Muhammada Arifina i Andija Muspide iz 2025. godine, u kojoj je intervjuirano osam studenata s iskustvom toksičnih prijateljstava, pokazala je da se u njihovim iskazima neprestano ponavljaju isti obrasci. Istraživači su zaključili da većina ljudi ne prepoznaje štetnu dinamiku sve dok već nisu duboko u njoj, što prekid čini znatno težim nego što bi trebao biti.

Privid pripadnosti

Ono što ljude najčešće zadržava u toksičnom prijateljstvu nije osjećaj privrženosti, već proračunatost. Računica je jednostavna: čak i loša grupa bolja je od samoće. Sudionici studije opisali su kako su ostajali u društvima koja su ih isključivala, zadirkivala i činila da se osjećaju bezvrijedno jer im se pripadnost, čak i pod lošim uvjetima, činila sigurnijom od društvene nevidljivosti.

Jedan je ispitanik ispričao kako bi ga primijetili jedino kada je grupa trebala metu za ismijavanje, no svejedno je ostajao jer je to smatrao boljom opcijom od potpune izolacije.

Emocionalno iscrpljivanje

Toksična prijateljstva rijetko karakteriziraju velike svađe i eksplozije - ona iscrpljuju polako i dugotrajno. Sudionici su govorili o pasivnoj agresiji, isključivanju i suptilnom vršnjačkom pritisku koji ih je umarao mjesecima i godinama, sve dok više nisu bili sigurni imaju li se pravo uopće ljutiti.

"Znala sam da se ne ponaša ispravno prema meni, ali stalno sam mislila da sam možda ja problem", povjerila se jedna sudionica istraživačima. Sumnja u sebe ključan je dio takve dinamike. Do trenutka kada su se osobe počele povlačiti s nastave ili izbjegavati druženja izvan te grupe, već su odavno prestale za to kriviti pravi uzrok.

Zlouporaba bliskosti

Studija iz 2024. godine, objavljena u časopisu Journal of Interpersonal Violence, ukazuje na ono što istraživanje Arifina i Muspide opisuje, ali ne imenuje izravno. Upravo je bliskost ono što toksična prijateljstva čini toliko opasnima i učinkovitima.

Priznanja, zajednička povijest i sve ono što ste podijelili u trenucima opuštenosti ne nestaje kada prijateljstvo krene nizbrdo. Te se informacije prenamjenjuju i koriste protiv vas. Što je prijateljstvo nekada bilo iskrenije, to druga strana ima više materijala za manipulaciju.

Trenutak spoznaje

Ono što ljudima na kraju pomogne da izađu iz takvog odnosa gotovo nikad nije čvrsta odluka. To je najčešće tek jedan trenutak - obično malen i potaknut od nekoga izvana - koji sve ono što su dotad smatrali normalnim odjednom učini čudnim.

Jedna je sudionica opisala kako joj je kolegica s fakulteta rekla da je "zapravo jako draga". Taj ju je komentar zbunio jer je i sama prestala vjerovati da je to istina. U tome i jest suština. Netko ju je vidio onakvom kakva uistinu jest, a ona se podsjetila da ima pravo to i očekivati od drugih.