ZAC EFRON jedan je od onih glumaca koji će me odbiti od filma. Točnije, bolje je da ne znam da se u filmu pojavljuje jer postoji velika mogućnost da će to utjecati na moju odluku da film pogledam ili ne. Naravno, Efron u svojoj filmografiji nema samo tinejdžerske mjuzikle i romantične komedije već i The Disaster Artist, The Greatest Showman i Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile, kojma se s više ili manje uspjeha izvukao iz ladice bezveznih američkih ljepotana u koju ga volimo trpati.

Vrijedan, unatoč Efronu

Međutim The Iron Claw mogao bi i zaslužuje biti film koji će ga učiniti vidljivijim na radarima redatelja kvalitetnijih filmova i serija. Uloga hrvača Kevina Von Ericha istovremeno evocira Mickeyja Rourkea u srodnom Wrestleru, ali i Marka Wahlberga u Boogie Nights. Jednostavna i sirova izvedba koja ne djeluje kao jedna od onih napornih i pretencioznih utrka za Oscarom. 

Priznajem, ranije filmove redatelja Seana Durkina nisam zapazio ni popratio, ali čini se da će The Iron Claw i za njega biti projekt zbog kojeg će ga šira publika zapaziti. Tim više jer jednu od glavnih uloga ima i trenutni "zlatni dečko" Jeremy Allen White, kojem je izvrsni The Bear dao gomilu kredita. 

Radnja prati stvarnu i tragedijama iskasapljenu hrvačku dinastiju Von Erich koju je, tvrde oni melodramatični, pratilo prokletstvo. Najstariji sin Kevin živi u sjeni oca i bivšeg hrvača Fritza Von Ericha (ponovno odlični Holt McCallany), čije se viđenje muškosti na najgori mogući način odrazilo na njegove sinove koji su odgojeni da budu najizdržljiviji, najsnažniji i najuspješniji, a ako ne mogu to, onda se moraju pretvarati da su sve to. Ne smiju pokazivati svoju slabost i apsolutno nikada plakati. 

Staromodni biografski film

Kao što možete pretpostaviti, to nije zdrav pristup i osuđen je na propast. Tim više jer otac svoje sinove neprestano huška jedne protiv drugih i u konačnici jer je lik koji neprestano laprda o važnosti obitelji iako se ispod svega krije bolesna želja da se sve vrti oko njega. 

The Iron Claw je pomalo staromodni biografski film kakav u današnje vrijeme ne viđamo često, a priča o teksaškoj hrvačkoj dinastiji koja kroz osamdesete i dio devedesetih prolazi "dane ponosa i slave" iako ih cijelo vrijeme prati "kenedijevska" nesreća, ispričana je vrlo jednostavno, nepretenciozno i s dozom sentimentalnosti, što će se publici vjerojatno svidjeti. Očekivano, kritičari bi tu mogli pronaći nedostatke, ali Durkinov film ima tu "crowd pleasing" crtu koja će mu pomoći da nadjača kritičarske osvrte koje ionako rijetki čitaju. 

Film na površini drže odlične izvedbe Efrona, Whitea, Harrisa Dickinsona i McCallanyja, dok snažnu protutežu mačo energiji daju također izvrsne Maura Tierney i Lily James. 

Ovo je ujedno i film kakav današnjem Hollywoodu nedostaje. A24 ponovno je "iščarobirao" niskobudžetni film ("samo" 16 milijuna) koji djeluje kao visokobudžetne drame kakve su osamdesetih i dio devedesetih punile kinodvorane i skupljale nagrade. Teško je procijeniti ima li danas uopće mjesta za filmove ove vrste i imaju li i najmanju šansu privući publiku, ali lijepo je vidjeti da dobivaju kinodistribuciju jer kina se lagano oporavljaju od gotovo desetljetnog silovanja superjunačenjem. 

Film Čelična kandža od 4. srpnja igra u hrvatskim kinima i ako ste raspoloženi za puno mišića i lažnog tena te još više klasične sportsko-životne tragedije u izvedbi fenomenalne glumačke ekipe, ovo je jedan od onih filmova koji se ne propuštaju.