Foto: listverse.files.wordpress

RIJETKO je koja fraza u ljudskoj povijesti u propast odvela toliko ljudi kao "U ime..." - znanosti, nekog boga ili pravde. Ovaj put govorimo o znanstvenim eksperimentima, tijekom kojih je opasno pregažena linija između istraživanja i iživljavanja. Ljudi koji se prijavljuju na razne vrste testiranja lijekova ili uma često se vode samo nuždom za nešto gotovine, pa ni ne misle na posljedice. Od mnogih užasnih primjera, pogledajmo desetak najpoznatijih.

1. Zatvor Stanford - čuvari i zatvorenici

Godine 1971. 24 su studenta sudjelovala u pokusu koji je vodio psiholog Philip Zimbardo. Uvedeni su u imitaciju zatvora, u kojoj ih je pola dobilo ovlasti čuvara, dok je druga polovica morala glumiti zatvorenike. Sve je trebalo trajati oko dva tjedna, zatvorenici su svo vrijeme morali provoditi u ćelijama, dok su čuvari smjeli odlaziti kući. Stvari su izmakle kontroli već drugi dan, kad je došlo do tučnjave vatrogasnim aparatima, a previše se zanio i sam Zimbardo.

Pokus je prekinut nakon samo šest dana - čuvari su postali nasilni, dok su zatvorenici jedan za drugim padali u depresiju. Zimbardo je tu i tamo progledao kroz prste onima koji su počeli uživati u fizičkom zlostavljanju, zbog čega je izbio opći nered. Uvedene su "samice", odnosno zaključavanje u ormare, kao kazna za štrajk glađu. Eksperiment je označio i kraj "zlatnog doba psihologije" - sudionici su zaradili 15 dolara po danu i doživotnu traumu.

2. Milgramov eksperiment - poslušnost

Popularni eksperiment s električnim šokovima doslovno je šokirao javnost - nakon što je nacistički ratni zločinac Adolph Eichmann svoje postupke, ubijanje milijuna Židova, pokušao opravdati slavnom frazom "Samo sam slijedio naređenja", Milgram je odlučio saznati je li uopće moguće da jedna osoba počini takve užase samo jer joj je netko tako rekao.

Četrdesetorica studenata u zadatak su dobila glumiti "učitelja" i "učeniku", koji je sjedio u drugoj prostoriji, postavljati pitanja. Pritom su sjedili za strojem koji "učeniku" zadaje električni šok svaki put kad krivo odgovori na pitanje. Napon se kretao od 30 - 450 volti, odnosno od "laganog šoka" do "XXX". Svima je bilo jasno što znači "XXX". Šokovi, naravno, nisu bili pravi, "učenik" je bio samo glumac koji je urlanjem, preklinjanjem i cviljenjem kod "učitelja" trebao izazvati osjećaj suosjećanja i potaknuti ga da stane.

Nažalost, 65 posto studenata "učenika" je kaznilo s "XXX", samo jer im je neki nepoznati čovjek u bijeloj kuti mirnim glasom rekao: "Nastavite, vrlo je važno da nastavite dalje." Mnogi su se već oko polovice počeli nećkati i pitati bi li trebali stati, no autoritet čovjeka u bijelom rijetko je kad doveden u pitanje.

3. Eksperimentiranje sa sifilisom - Tuskegee

Skandal s liječenjem sifilisa rezultat je dobrih namjera, koje su, kako poznata izreka kaže, sve zajedno odvele u pakao. Godine 1928. jedna se humanitarna organizacija iz Chicaga obratila PHS-u (Public Health Service) za pomoć oko liječenja siromašnih Afro-Amerikanaca s područja Juga.

No, došlo je doba Velike Depresije i novčana su sredstva presušila, a liječenje je moralo biti prekinuto. U PHS-u su zabrinuto mozgali kako "spasiti" projekt, nakon čega su došli do "genijalnog" rješenja - bavit će se ispitivanjima utjecaja sifilisa na ljude. Udružili su se s Institutom Tuskagee i započeli ispitivanja. Pacijentima, koji nisu bili najbolje informirani oko svog stanja i prava, su obećani besplatni pregledi, hrana, besplatan prijevoz i jamstvo da će im država platiti pogreb.

Kako im ispitivanja ne bi propala, PHS je počeo spriječavati sve pokušaje dostave lijekova koji bi pomogli mnogim siromašnim pacijentima koji nisu ni znali da su bolesni. Tek 1943. godine, PHS je ponovno došao do većih količina penicilina, koji su počeli davati oboljelima, kako da se ništa nije dogodilo. Sramota je raskrinkana 1972. godine, kad je jedan djelatnik PHS-a odlučio progovoriti o zločinu.

4. Robert Bartholow - nekažnjeni ubojica

Mary Rafferty je bila 30-godišnjakinja iz 19. stoljeća, čija je jedina krivnja bila ta što je bolovala od raka, koji joj je za posljedicu ostavio 5-centimetarsku rupu u lubanji. Dr. Robert Bartholow je, s druge strane, bio ambiciozni liječnik koji je volio eksperimentirati na mozgovima živih ljudi.

Nakon što su im se sudbine spojile, spojile su se i elektrode iz Bartholowljevog laboratorija i Maryin mozak, nakon čega je uslijedio cijeli niz šokova. Ako je Mary rekla da ne boli, dobri je doktor povećao napon i probao ponovno. Nakon neprekidnog šokiranja mozga, žena se požalila na bolove, nakon čega se počela grčiti i pala u komu. Probudila se nakon tri dana, samo da bi doživjela jaki napad i umrla idući dan.

Bartholow je slegnuo ramenima i zaključio da je umrla od raka i rupe u glavi. Trudio se, ali eto, nije mogao pomoći. Ako ste očekivali da je završio u doživotnom zatvoru, morat ćemo vas razočarati - nakon par blažih kritika postao je profesor emeritus na filadelfijskom Medicinskom sveučilištu Jefferson.

5. Projekt MK-ULTRA

Tijekom '60-ih svi su eksperimentirali - neki s drogom, neki sa seksom, a neki s ljudima. MK-ULTRA je bio projekt koji je uključivao sve nabrojano, a sve s ciljem dobivanja odgovora je li LSD moguće iskoristiti za kontroliranje ljudskog uma. Prvi korak - drogiranje Amerikanaca i Kanađana.

Nakon LSD-a, ljude su trovali raznim drugim lijekovima, kemikalijama i serumima, istodobno ih psihički i seksualno zlostavljajući. Pojedince su mučili bacanjem u izolaciju i osjetilnom deprivacijom. Nakon dvadesetak godina zlostavljanja stanovništva, projekt je raskrinkan, prilikom čega se došlo do velikog broja dokumenata o testovima koji su se provodili nad građanima svih staleža i nacionalnosti.

6. Drogiranje majmuna

Kako bi se otkrilo kako razne droge, i njihovo oduzimanje, djeluju na ljude, znanstvenici su se poslužili majmunima. Tijekom 1969. godine, cijeli je čopor majmuna doslovno navučen na morfij, kokain, amfetamine i alkohol - majmuni su sada, umjesto nošenja slatkih šeširića, skakutanja u kostimićima i crtanja brljotina, vrijeme provodili opijajući se i šmrčući kokain.

Kad su se dovoljno privikli, ostavili su ih same, s velikom količinom najkvalitetnije droge. Kad su potrošili zalihe, pokušali su pobjeći, totalno su poludjeli, počeli si otkidati prste i čupati krzno, od čega su mnogi i uginuli. Zašto umjesto masovnog klanja jednostavno nije organiziran masovni intervju s već postojećim ljudskim korisnicima tih droga, ostaje nejasno.

7. Noćna mora u školi Willowbrook

Willowbrook State School u New Yorku brinula se za djecu s mentalnim poteškoćama. Od 1963. - 1966. godine (opet '60-e) u njoj su počinjeni tako grozni zločini protiv svakog oblika ljudskosti da je nemoguće razumjeti gdje su pronašli dovoljno ljudi sposobnih za takva zlostavljanja djece.

U spomenutom periodu provedeno je ispitivanje o utjecaju hepatitisa na ljudski organizam, kao i testiranje gama globulina, vrste antitijela koje je bolest trebalo liječili ili spriječiti. Djeca su tretirana kao pokusni kunići - mnogi su zaraženi prisilnom konzumacijom izmeta zaraženih osoba. Tijekom eksperimenta, škola više nije primala djecu čije obitelji nisu pristale na sudjelovanje, stoga su mnogi očajni roditelji potpisali sve što im se uguralo u ruke, samo kako im djeca pohađala školu u kojoj su trebala dobiti propisnu njegu. Ne treba spominjati da nisu bili informirani ni o čemu.

8. Jedinica 731

Tijekom Drugog svjetskog rata, nacisti nisu bili jedini koju su se bavili logorima i pokusima nad zarobljenicima - jedinica japanske Carske vojske, Jedinica 731, bila je posebno oformljena za potrebe tajnih istraživanja s područja kemijsko-biološkog ratovanja i medicine. Voditelj jedinice bio je jedan od najogavnijih zločinaca svijeta - Shiro Ishii.

Eksperimenti su se sastojali od raznih vrsta operacija bez anestezije, uključujući sterilizaciju, kao i zahvate nad trudnicama, koje su često ostajale u drugom stanju jer su ih doktori silovali. Zarobljenici su izlagani raznim bolestima, udove su im rezali, pa spajali na suprotne strane tijela, neke su zamrznuli kako bi promatrali nastajanje gangrene, a praktički su svi redovito silovani od strane osoblja, kako bi im se prenesle spolne bolesti poput sifilisa i gonoreje.

Sad slijedi najbolji dio - Amerikanci su, nakon pobjede, Ishiiju zajamčili imunitet, što znači da je živio slobodno i sretno sve do smrti, u 67. godini. Zločini su detaljno opisani u filmu "The Men Behind the Sun".

9. "Liječenje" homoseksualnosti

Kako bi se riješili populacije homoseksualaca, vlasti Južne Afrike, zabavljene apartheidom, odlučile su provesti sveobuhvatni plan obraćenja i, po potrebi, prisilne operacije promjene spola. Tijekom '70-ih i '80-ih, vojska je prisilila gotovo 900 gay osoba, oba spola, na terapije koje su ih trebale "izliječiti". Terapije su se, naravno, sastojale od elektrošokova, hormonske terapije i raznih oblika seksualnog zlostavljanja. Ukoliko to nije pomoglo, osoba je poslana na operaciju promjene spola.

Ako ni to nije upalilo, pribjegavalo se kastracijama i neobičnim zahvatima, što je na osobama koje su prisiljene na ovakvo zlostavljanje ostavilo doživotne fizičke i psihičke posljedice. Mnogi su mladići i djevojke bili u dobi od 16 - 24 godine. Posljedice za doktore koji su sudjelovali u ovom projektu su sljedeće: dr. Aubrey Levin trenutno predaje na Odjelu za Psihijatriju Sveučilišta Calgary, a usput vodi i privatnu praksu na sveučilištu u Alberti.

10. Zlostavljanje djece s jezičnom manom

Za djecu se često kaže da su odlični ispitanici jer odgovaraju iskreno i svijet oko sebe doživljavaju drugačije od odraslih. Problem je u tome što djeca obično imaju roditelje, koji moraju potpisati pristanak, a mogu i podići tužbu. Dr. Wendell Johnson, sa Sveučilišta Iowa, nije brinuo, za svoje je ispitivanje iz 1939. godine osigurao siročad, točnije njih 22.

Cilj ispitivanja bio je otkriti uzrok mucanja i raznih govornih mana kod djece. Klinci su podijeljeni u dvije grupe, a s njima je radila Johnsonova pomoćnica Mary Tudor. U jednoj je grupi djecu hvalila, pomagala im i poticala ih na vježbanje kako bi pravilnije govorili, dok je drugu grupu napadala, grdila i ponižavala.

Kod djece iz druge grupe govorne mane su se progresivno pogoršavale, a čak su i djeca koja su normalno govorila počela zamuckivati. Mnogima od njih te su posljedice postale trajne i mučile su ih kroz cijeli život.