"OVDE u Hrvatskoj smo izgleda jako poznate, a u Srbiji nas ne poznaju. Tamo su totalna flegma i da go izađeš na ulicu ne bi nikog bilo briga." - kazale su Indexu sanjive Bitcharke, ovaj put ne na travi nego na krevetu, kojeg su odmah po spavanju vrijedno pospremile.

Pričam Bitcharkama one što i same znaju; kako je na nekoliko njihovih dosadašnjih rasprodanih koncerata u Hrvatskoj bio dovoljan samo jedan pogled unatrag iz prvog reda da se vidi kako kompletna muška populacija na "certu" obješenih vilica netremice bulji u njih sa "što bi ti radio" pogledom. U čemu je tajna, srpskom naglasku, pičkaranju?

"Moguće da se pale na nas zbog naglaska iz Srbije, tačnije Beograda. Tamo je obrnuto, lože se na ljude iz Hrvatske, to je ta uzajamna razmena dobara." - smije se Una.

"Nismo toliko dobre ribe i ne foliramo se i verovatno je to ono što pali tipove kod nas. Čak i kad đuskamo na bini, pustimo da nas nosi, nemamo neke spremljene koreografije." - objašnjava Marija kako su to u mokrim snovima mnogih dječaka.

Riječ, dvije i o njihovim tekstovima, koji su primjereniji dijalogu porno dronfulja nego 24-godišnjoj novinarki i godinu dana mlađoj balerini: "Naše pesme su lirička pornjava. Najbolje je to što to nitko ne radi, a kad mi to izvodimo, svi u klubu se lože na to."

Pričajući sa Bitcharkama, čovjek se zapita, kako sad to; cure po čijim se pjesmama cijedi sperma, svrbi klitoris, duplo se penetrira, u privatnom razgovoru uopće ne psuju, tek se jednom u pola glasa omaklo "k...c"?

"Mi smo cure sa ulice, to je ulični, kočijaški sleng. Te psovke u pesmama itekako imaju smisla. U Beogradu kada uđeš u autobus, svi tako govore. To  je stil i sleng pijace i ulice." - pojasnile su nam Bitcharke.

Uni i Mariji se zato sviđaju zagrebačke ulice: "Najviše volimo nastupati u Zagrebu. Ljudi su tako opušteni i osećamo se blisko s njima. Oduševili smo se i Splićanima. Kad smo odlazili tamo prošli mesec na koncert, svi su nam govorili: "Gde ćete tamo, oni su najzadrtiji", a kad ono, oni su bili baš mica dečaci, stalno su bili uz nas."

"Predrasude su sjebale mlade ljude općenito kod nas. Viču Srbija, Srbija! a dupe im nije videlo granice." - kritična je Marija dok se sa sjetom u glasu sjeća kako je kao mala posjećivala jadransku obalu: "Mi pripadamo tim generacijama koje su još mogle leti da putuju kao deca: Makarska, Split..."

Mladih u Srbiji im je "žao, zbog toga što ne mogu nigde da idu, a već imaju formirane stavove, pa su skučeni i izolirani".

Hrvatska hip-hop i rap scena? "Respect!", bez razmišljanja odgovara Marija. "Prvi album Nereda i Stoke, svaki tekst ima smisla, vidi se da su oni na ulici, a i produkcija kod hrvatskih izvođača općenito je na nivou."

TBF-ovcima je po njihovom mišljenju, osim produkcije i kuhinja "na nivou": "To su totalni carevi i do jaja ljudi. Upoznali smo se u Beogradu, pa su nam kad smo došli u Split napravili ručak."

Budžet za spotove i produkcijski uvjeti HR-scene ono je što izaziva zazubice kod Bitcharki, jer upravo dok pričamo, na televiziji počinje zadnji Edin spot. "Šta bismo dale da možemo raditi ovakve spotove. Edo je prava firma, on baš "štancuje" i definitivno je puno postigao za jednog Bosanca."

Zašto i Bitcharke ne snime barem album? "Imamo 20 gotovih stvari, od kojh je samo 6 snimljeno, od kojih neke sa rupama u vokalima, a tražimo izdavača. Trenutno pregovaramo sa jednom hrvatskom diskografskom kućom." Priznaju doduše da je i njihova neozbiljnost kumovala tome, jer u četiri godine postojanja snimiti šest stvari baš i nije neki prosjek.

Bitcharke su mlade, popularne, imaju super stvari, karizmu na stejđu, tipovi se pale na njih. Pa što ih onda, osim njhove lijenosti, priječi da postanu velike balkanske zvijezde i snimaju reklame i da ih slušaju dječica? Da nisu možda tekstovi puni vaginalnih sokova i "pičkinih živaca"?

"Da, verovatno se radi o tome i zbog toga ćemo teško to postati." - pomalo je rezignirana Una dok gleda preko jarunskog jezera. Ali, ubrzo se pribrala: "Ma ustvari jebote baš me briga, zašto ne bi bile poznate. Ako može Severina sa svojom pornjavom da se proslavi, šta fali našim tekstovima?"

Zvonko Alač
Foto: Dragan Predojević