TOMA Bebić rođen je u Splitu 6. studenoga 1935. godine, a umro u istom gradu 4. veljače 1990. godine. Bio je jedno od najneobičnijih i najoriginalnijih lica hrvatske kulture druge polovice 20. stoljeća - pjesnik, kantautor, aforističar, slikar, glumac, novinar i istinski splitski boem.
Njegov životni put bio je daleko od uobičajenog: završio je Mašinsku podoficirsku školu u Puli, a tijekom života radio je kao mornarički dočasnik, učitelj, tajnik škole, novinar, mehaničar, pomorski strojar i policijski inspektor. Sam je ironično govorio da je "do mrvice znanja došao kroz tisuću zvanja".
Umjetnički izraz
U umjetnosti je pronašao svoj pravi dom. Bio je kantautor osebujnog glasa i stila, koji je kombinirao humor, ironiju, socijalnu kritiku i topli mediteranski senzibilitet. Njegove pjesme često su bile posvećene "malim ljudima", marginalcima, lučkim radnicima i običnim građanima Splita. U njima je spajao grotesku, apsurd i poeziju svakodnevice, čineći ih i smiješnima i dirljivima.
Najpoznatiji albumi su mu Volite se ljudožderi (1975.) i Oya Noya (1980.), a među pjesmama koje su postale kultne ističu se "Tu-tu, auto, vrag ti piz odnija" i "Ča smo na ovon svitu", "Marcelina" i druge. Njegova poetika bila je neuhvatljiva - istodobno jednostavna i filozofska, često prožeta duhovitim dosjetkama i začinjena dalmatinskim kolokvijalizmima.
Poezija i humor
Kao pjesnik i aforističar, Bebić je bio majstor kratke forme. U zbirci U sakatu vremenu (1976.) i knjizi aforizama Volite se ljudožderi razotkrivao je licemjerje društva i ljudsku slabost, uvijek s dozom ironije i topline. Njegov jezik bio je bogat, slikovit i pun lokalnog duha, ali s porukama koje su nadilazile dalmatinski kontekst.
Lik i značaj
Bebić je bio prototip splitskog redikula - kako su ga neki zvali - ali i autentični umjetnik koji se nikad nije uklapao u norme. Bio je buntovnik s razlogom, pjesnik ulične filozofije, čovjek koji je jednako lako izazivao smijeh i tugu. Njegova su djela kritizirala moderni svijet, pohlepu, otuđenost i gubitak smisla, dok je on sam ostajao vjeran jednostavnosti, moru i ljudima.
Nasljeđe
Iako za života nije uživao veliku popularnost, s vremenom je postao kultna figura. Njegove pjesme danas se ponovno otkrivaju, a mlađe generacije glazbenika i pjesnika u njemu prepoznaju pravu definiciju umjetničke slobode. Posthumno je nagrađen Rock&Off nagradom za životno djelo, a njegovo ime ostaje simbol neovisnog duha i splitskog humora koji ne poznaje granice.
"Rodija san se u Splitu, živin u Splitu, i još san živ", napisao je Toma u svojoj knjizi aforizama.