KAD SAM vidjela da Marilyn Manson večeras nastupa u Areni Zagreb, odmah sam se sjetila ljeta 2005.

Bila sam na njegovom prvom koncertu u Hrvatskoj, 22. kolovoza 2005. u pulskoj Areni. To je bio jedan od prvih većih koncerata na kojima sam bila. Već mi je sama pomisao da idem na Marilyna Mansona bila spektakl. Nitko od mojih prijatelja iz škole nije bio tamo, a u to vrijeme, ako si slušao takvu glazbu i išao na ovakve koncerte - automatski si bio drugačiji, bio si faca.

Molitva ispred Arene, spektakl u Areni

No ono čega se i danas možda najviše sjećam nije ni sam koncert.

Ispred Arene okupili su se vjernici koji su tijekom nastupa molili za "spas naših duša". Kao tinejdžerici to mi je bilo potpuno nadrealno. S jedne strane stajali su ljudi s krunicama, a s druge nekoliko tisuća fanova koji su jedva čekali da se ugase svjetla.

A onda je krenuo show.

I stvarno, bio je to show u punom smislu te riječi. Manson nije samo izašao, otpjevao pjesme i otišao kući. Penjao se na štule, visio je na sajlama, mijenjao kostime i nizao hitove poput The Beautiful People, Disposable Teens i Sweet Dreams. Dotad nisam vidjela ništa slično. Više je izgledalo kao kazališna predstava nego shock rock koncert.

Dvadeset godina kasnije vode se iste rasprave

Zanimljivo mi je da se danas, više od 20 godina poslije, ponovno vode gotovo iste rasprave. I dalje se govori o sotonizmu, kritizira njegov nastup i dio ljudi zgraža se nad činjenicom da uopće dolazi u Hrvatsku.

Ovo je njegov prvi nastup u Hrvatskoj nakon koncerta u Puli 2005. Hoće li publika večeras u zagrebačkoj Areni svjedočiti jednako upečatljivom showu kao prije više od dva desetljeća, tek ćemo vidjeti. Jedno je sigurno - Manson je i prije nego što je izašao na pozornicu ponovno postao tema o kojoj svi imaju mišljenje.