NA DANAŠNJI dan 1938. godine rođen je Arsen Dedić. U suradnji s YugoPapirom donosimo intervju s njim iz 1973. godine u kojem je objasnio kako je nastao hit Ne daj se, Ines.

Rujan 1973.: Arsen Dedić objašnjava tajnu svog hita Ne daj se, Ines, koji je na ploču snimio Rade Šerbedžija, koja je u kratkom vremenu rasprodana...

Jedan poslovni potez, po svemu sudeći, završit će neuspjehom. Riječ je o novoj ploči koju je izdala zagrebačka produkcija gramofonskih ploča Alta čiji je direktor poznati skladatelj, interpretator i glazbenik Drago Diklić.

Ploča Ne daj se, Ines, koju je snimio popularni kazališni i televizijski glumac Rade Šerbedžija, a za koju je tekst i glazbu napisao Arsen Dedić, sve više je tražena. Ploča se često može čuti preko radiostanica i time samo budi veći interes kod ljubitelja dobre glazbe. Čak je i većina disko klubova uvrstila ovaj "nesuđeni hit" u svoj poslijeponoćni program.

Ali, od ploče - ni traga ni glasa.

Pokušali smo od Arsena Dedića saznati kako je nastala ova pjesma i zašto ploče nema u prodavaonicama. Uvijek susretljiv prema novinarima, i ovog puta je ostavio klavir i note i malo vremena posvetio nama:

"Dobro je što ste mi rekli da ploče nigdje nema u Beogradu. Samo, molim vas, recite to i direktoru Dragi Dikliću. Ja mu uvijek govorim, a on ne vjeruje. Danas ću mu uši iščupati."

Kako je došlo do toga da napišete tu pjesmu?

To je moj dug mladosti. Sama pjesma je jedna grčevita obrana mladosti koja prolazi. Počeo sam je pisati kad sam se približio tridesetoj godini, kad sam osjetio da je prošao onaj neobavezni dio mog života i kad sam se približio ovom drugom, obaveznijem dijelu.

Je li u vašoj mladosti zaista postojala neka Ines?

Svako ime koje upotrijebim u pjesmama je više simbol nego što je takva osoba bila u mom životu. Ines nije nekakva određena osoba. Ona skriva jedno drugo ime. Uzmite, recimo, i moju pjesmu Sandra. Mnogi misle da je ona posvećena mojoj kćerkici. Ne. To ime štiti jedno drugo ime. 

Ako bolje slušate tekst, vidjet ćete da se radi o jednoj ženi, a ne o djetetu. Otkako se bavim pisanjem poezije, ni jedno ime koje upotrijebim ne pripada nekoj određenoj osobi iz mog života. Ta imena obično skrivaju neka druga, to je više šifra koju samo ja mogu odgonetnuti, to su simboli koji štite nešto što je moje i što ostaje samo u meni.

Kad ste počeli pisati pjesmu Ne daj se, Ines?

Pjesma je posvećena mojoj mladosti, mladosti koju sam živio između 1957. godine i 1962. Pjesma se odnosi na to vrijeme, vrijeme dok sam studirao, dok sam životario podstanarskim boemskim životom. Definitivno je uobličena u pjesmu tek 1970. godine.

Pjesma je puna raznih podataka, adresa, imena...?

Imate pravo, u pjesmu sam unio pregršt podataka. Sve te adrese postoje, imena također, ali je to sve izmijenjeno. Ja nikada nisam stanovao u ulici Proleterskih brigada, dok je u pjesmi tako napisano. Ja sam stanovao u drugoj ulici, kod druge gazdarice, ali dopustite da to ostane u meni. 

Pjesma je jedna priča koja je uobličena u pjesmu, koja je slična mnogim pričama koje možete čuti gotovo od svakog studenta, podstanara... 

Mislim da sam se na ovaj način odužio svojoj mladosti. Od običnih svakodnevnih podataka ja sam napravio poetske podatke. Pjesma se dopala Radi Šerbedžiji i snimio ju je na ploču. Zamolio me da napišem i glazbu. Tako da se uz Radino recitiranje čuje jedna prijatna lirska podloga.

Pozvali smo telefonom direktora Alte Dragu Diklića. Bio je iznenađen kad smo mu rekli da je u Beogradu nemoguće kupiti ploču Ne daj se, Ines, a da je veoma tražena.

"Mi imamo potpisan ugovor o suradnji s Produkcijom ploča RTB. Po tom ugovoru oni su obavezni sve ploče koje mi izdajemo prodavati u svojim prodavaonicama. Ploču Ne daj se, Ines snimili smo i odštampali još prije četiri mjeseca. Odmah je puštena u prodaju. 

Ali, što sve to vrijedi kad mi ne možemo kontrolirati gdje se i kako ploča prodaje. Onaj tko želi sigurno dobiti ploču neka nam se pismom obrati preko Alte i mi ćemo mu pouzećem poslati na kućnu adresu."

Rade Šerbedžija malo zna o prodaji ploče. Pa, ipak, bio je iznenađen što vlada velik interes za njegovim prvijencem.

"Iskreno rečeno, nisam vjerovao u uspjeh ploče. U svijetu mnogi glumci godišnje izdaju i po nekoliko ploča s popularnim stihovima. Ja sam to kod nas učinio - ako ne prvi - onda među prvima. Ljudi koje znam uvjeravali su me da kod nas neće biti interesa za takve ploče, da naš čovjek više voli čitati stihove."

Interes za ploču postoji. Ploča je snimljena i doštampana. Ostaje još samo poslovnim ljudima da na vrijeme omoguće zainteresiranima da do ploče što prije dođu.

Napisao: M. Radulović (Čik, 1973.)