Pink Pantheri: Od sitnih balkanskih švercera do najboljih svjetskih pljačkaša
Foto: Playboy
KAKO je od sitnih balkanskih švercera cigareta nastala banda najboljih svjetskih pljačkaša koji su do sada ukrali pola milijarde dolara
Ime su dobili po dijamantu skrivenom u kremi za lice, kao u legendarnom filmu Petera Sellersa, a svjetsku slavu stekli spektakularnim, gotovo filmskim pljačkama s prerušavanjem, luksuznim automobilima i skupocjenim jahtama.
Svi na pod!
“Mrvicu mi je preglamurozan”, kaže Nebojša Denić vraćajući dvanaestokaratni dijamant vrijedan 450 tisuća dolara zaposleniku draguljarnice Graff na New Bond Streetu u centru Londona. “Imate li nešto skromnije?” Denićev naglasak ne pobuđuje nikakvu sumnju, kao ni smiješno ogromna elvisovska perika koju nosi na glavi. U ovu draguljarnicu ulaze najpoznatiji i najbogatiji ljudi svijeta. I to često maskirani kako ih novinari ne bi prepoznali. No, kada se draguljar sagnuo da izvadi malo manji kamen od ponuđenog te podigao pogled, Denić je stajao pred njim s kromiranim Magnumom.
“Svi na pod”, urla Denić, a na vrata navaljuje Predrag Vujošević, čekićem razbija vitrine
i skuplja 47 komada skupocjenog nakita. Bježe iz draguljarnice, no zaštitar uspijeva sustići Denića i pada s njim na pod. Hrvaju se i pištolj okine. Metak se odbija o obližnju zgradu i okrzne nos slučajne prolaznice... Ovo je jedna od rijetkih pljački koje već godinama izvodi njihova banda a u kojima netko stradava. Vujošević uspijeva pobjeći na Vespi s trideset milijuna dolara plijena. Riječ je o najvećoj pljački dijamanata u povijesti Engleske. Ubrzo nakon pljačke pred draguljarnicu Graff stiže i Scotland Yard. Denić je savladan na podu. U sljedećih nekoliko dana Scotland Yard od svojih obavještajnih krugova izvlači ime Milana Jovetića, Crnogorca za kojeg se utvrđuje da je organizirao logistiku. On živi u iznajmljenom londonskom stanu s djevojkom Anom Stanković. Prikupljaju dovoljno dokaza za pretres stana. Raskopali su cijeli stan, no dijamantima ni traga. Fore radi, aludirajući na komediju Petera Sellersa, jedan od detektiva podiže posudu s kremom za lice. Gurne dva prsta u kremu i provrti ih. Osjeti nešto tvrdo unutra. U potpunoj nevjerici izvlači dijamantni prsten iz kreme. Britanske novine saznaju za metodu skrivanja dijamanata i članove bande proglašavaju Pink Pantherima, po komediji u kojoj se koristila gotovo identična metoda. Rođena je legenda.
Nekoliko minuta dovoljno za pljačku
Slučaj preuzima detektiv Steve Alexander. Slažući komadiće slučaja, put ga navodi u Pariz do stana Predraga Vujoševića. Dok je Alexander isplanirao akciju pohoda na Vujoševićev stan s lokalnom policijom, balkanski lopov se već odselio. Uspoređujući zabilješke, Alexander i pariška policija uspijevaju pobrojati dvadesetak pljački koje savršeno odgovaraju modusu one londonske - dvojica vrhunski obučenih istočnoeuropskih pljačkaša ulaze u draguljarnicu i za manje od minute izlaze s milijunskim plijenom. Snimke sigurnosnih kamera potvrđuju da je Vujošević opelješio cijelu Europu - pljačke u Parizu, Amsterdamu, Frankfurtu, Ženevi i Barceloni djelo su Pink Panthera. samo nekoliko mjeseci nakon londonske pljačke uslijedila je još jedna serija uspješnih pljačkaških pothvata u Europi i Aziji. U ožujku 2004. dva su Srbina s perikama u Tokiju iz draguljarnice iznijeli ogrlicu s dijamantom od 125 karata. Iste su godine u Parizu iskoristili posjet žene francuskog premijera Chopardovoj draguljarnici i iz nečuvanog izloga iznijeli dragulja u vrijednosti 14 milijuna dolara.
Samo nekoliko minuta trebalo im je da opljačkaju i draguljarnicu u St. Tropezu. Ultimativna pljuska u lice policiji bile su kičaste havajske košulje koje su nosili i bijeg gliserom. Do sada su u raznim pljačkama diljem planeta ukrali dijamante vrijedne pola milijarde dolara.
Biblija svakog balkanskog kriminalca
Frustrirane policije svijeta udružile su snage preko Interpola i počele razmjenjivati podatke. DNK, otisci prstiju, brojevi telefona, adrese i imena okupljeni su na hrpu i analizirani Trud se djelomično isplatio jer je sada dvadesetak članova Pink Panthera u zatvorima diljem zapadne Europe. No, ni sedam godina nakon pljačke u Londonu ne zna se struktura bande, za koga je radila te gdje su dijamanti završili, niti je vodstvo bande uspješno zatvoreno.
Godine 1974. u Beogradu je objavljena knjiga s naslovom Gorila. Relativno nepovezana i loše napisana, knjiga je inspirirana životom Stefana Markovića, sitnog kriminalca koji je svojevrsni prototip balkanskog nasilnika. Nakon što je iz Beograda emigrirao u Pariz, Markovićev prvi posao bilo je osiguranje slavnog glumca Alaina Delona. Godine 1968. Markovićevo je tijelo pronađeno na odlagalištu otpada u okolici Pariza. Optužen je Delonov prijatelj, korzikanski gangster Francois Marcantoni, ali je oslobođen zbog nedovoljno dokaza.
Gorila je postala biblija svakog balkanskog kriminalca. Nije bilo klinca s utokom koji nije poželio biti Marković. Gorila počinje scenom u kojoj Alain Dupre, slavni glumac, od Stefana Ratarca, Markovićeva alter ega, zahtijeva da istuče novinara koji ga proganja. Ratarac uspijeva i za nagradu se useljava u glumčevu kuću, gdje postaje Francuzov privatni nasilnik. Ratarac je razdražljiv i bezrazložno nasilan tip. Ponašanje mu proizlazi iz mržnje prema malom čovjeku. Prezire svakoga tko teško zarađuje za život. Nije mu jasno zašto ne kradu, tuku i ubijaju. Tako je ionako lakše. No, najviše ga muči što živi u sjeni poznatog Francuza, nosi njegovu odjeću i podilazi svakom njegovu zahtjevu.
SLIČAN SENZIBILIET razvili su i članovi Pink Panthera. Neki vlastitim senzibilitetom, a drugi inspirirani glavnim likom knjige. Gorila usmjerava frustraciju mladih Balkanaca Europskom Unijom, koja ih izaziva svojim bogatstvom i lagodnim životom, ali im istodobno zabranjuje ulaz. Unija je dopustila da ratovi haraju Balkanom, a nakon toga je Srbiji nametnula sankcije. Tako je stvorila nevidljivi zid zbog kojeg je zemlja pojedena iznutra.
Lopovi su se bogatili, a radnici ostajali siromašni
Lopovi su se bogatili, a radnici ostajali siromašni. Stranci koji poznaju članove Pink Panthera upravo tu frustraciju navode kao glavni motiv pljački, kojima banda pokazuje srednji prst zapadu. A svi će se složiti s tvrdnjom da članovi bande nisu ni Srbi, ni Bosanci, ni Crnogorci. Oni su djeca zemlje koja više ne postoji i baš ih briga za balkansko politiziranje.
Detektiv koji najviše zna o Pantherima je Andre Notredame, Belgijanac čije se ime ne nalazi u javno dostupnim policijskim bazama. Najiskusniji je član, u neku ruku vođa internacionalnog tima koji je Interpol okupio kako bi bandi stao na kraj. Notredame je uvjeren da srž bande čini dvadesetak izuzetno iskusnih lopova, a deseci ljudi diljem svijeta joj služe kao oslonac. Oni organiziraju logistiku i pripremaju teren za dolazak pljačkaša koji obave posao. Njegovo je objašnjenje da dijamanti uglavnom završavaju u Antwerpenu, gdje se provuku kroz administraciju globalne trgovine dijamanata, zataška im se podrijetlo i na svjetskom se tržištu prodaju kao legalna roba. Ukradeni luksuzni satovi, sumnja Notredame, završavaju uglavnom na istoku, u Srbiji ili Rusiji. A u jedno je, kaže, siguran: novac se pere u Beogradu. Pouzdano zna da su visokopozicionirani članovi Pink Panthera vlasnici najelitnijih restorana i kafića u Beogradu, gdje prljavi novac pretvaraju u čisti keš.
Globalni fenomen
O raspršenosti članova bande govori i priča marinca koji je bio stacioniran na Kosovu. U mirovnim misijama je redovito nadgledao crnogorsku mafiju kako, kršeći sankcije, u humanitarnim avionima prevozi gorivo i cigarete. No, bio je potpuno nemoćan jer je sve osiguravala privatna vojska koju je unajmila lokalna mafija. Nekoliko godina kasnije zaposlio se u pariškom noćnom klubu kao izbacivač. Tamo je susreo grupu Srba koje je poznavao s Balkana. Počastio ih je pićem i neko su vrijeme razmjenjivali stare ratne priče. Na pitanje čime se sada bave dobio je odgovor: “Pljačkamo draguljarnice”. Mislio je da se šale i rastali su se razmijenivši brojeve. No, godinu-dvije nakon susreta primio je poziv jednog od Srba za smještaj na nekoliko noći za njega i prijatelja. Rado ih je primio. Jednog jutra momci su nestali, a na stolu su mu ostavili dijamantni broš. Bilo je to dan nakon što je opljačkana draguljarnica Graff.
Dok policija češka glavu, Pink Pantheri postaju globalni fenomen i, zahvaljujući internetu, moderna verzija Robina Hooda. Videosnimka pljačke draguljarnice u Dubaiju postavljena je na YouTube i do sada ju je pogledalo više od milijun ljudi. U travnju 2007. pljačkaši su s dva luksuzna Audija probili ulazna vrata šoping centra Wafi u Dubaiju. Jedan su parkirali usred skupine iznenađenih kupaca, a drugim su probili staklena vrata draguljarnice. Vozač je dvaput zatrubio, tri maskirana muškarca istrčala su van i oba su auta uz škripu guma napustila trgovački centar. Vrijednost plijena: 3,4 milijuna dolara. Auti su nakon pljačke zapaljeni, ali nedo voljno temeljito jer je policija identificirala 14 različitih uzoraka i proslijedila ih Interpolu. U nevjerojatnom propustu lopovi su zaboravili i da su ostavili broj telefona kada su unajmili automobile, pa je Interpol tako došao do 25-godišnje Bojane Mitić iz Niša. Prisluškujući njene pozive i uz pomoć DNK podataka identificirali su osam pripadnika bande - šest Srba, Crnogorca i Bosanca.
Podjednako kao pljačka, filmski je spektakluarno organiziran i bijeg iz zatvora dosad najviše rangiranog člana bande Dragana Mikića. Najprije se nakon saslušanja otrgnuo čuvarima, pretrčao zakrčenu autocestu i bjesomučno počeo trčati prema parkiralištu osnovne škole, gdje ga je čekao kombi. Spriječio ga je jedan od čuvara, ustrijelivši ga u nogu. Nakon pokušaja bijega premješten je u sigurniji zatvor, u ruralnoj Francuskoj. No, ni to nije spriječilo lukavog Balkanca. Jednog popodneva pred zatvor se dovezao bijeli kamion. Dva su tipa iskočila iz kamiona, izvukla troje ljestava i krenula u akciju. Prve ljestve su naslonjene na zid zatvora, a druge prebačene preko njega, zajedno s rezačem žica. Jedan od razbojnika iz kamiona se popeo na ljestve, provirio preko zida i počeo rešetati kalašnjikovom po dvorištu zatvora. Dok su čuvari bježali pokušavajući izvući živu glavu, Mikić je prerezao bodljikavu žicu oko zida, podigao još jedne ljestve na zid i skočio u slobodu. Od tada nije viđen.
NIŠTA MANJE nisu spektakularne ni akcije policije koja pokušava stati na kraj bandi. Duško Poznan i Borko Ilinčić 2008. su stigli u Monaco. Snimljeni su kako pozorno razgledavaju izlog draguljarnice Zegg & Cerlati. Nakon toga su se zaputili preko trga prema draguljarnici Ciribelli, koju su već opljačkali prije godinu dana. Dok su prelazili ulicu, Poznana je udario auto, ozlijedivši mu gležanj. Hitna se odmah pojavila pa je Poznan nevoljko morao prihvatiti liječničku pomoć, cijelo vrijeme tvrdeći da je sve u redu. Prevezen je u bolnicu u pratnji Ilinčića. Uskoro se u bolnici pojavio cijeli odred policije, koji ih je uhitio. Ilinčić trenutno čeka suđenje u Švicarskoj, a Poznan je izručen na služenje kazne u Lihtenštajnu, gdje je zbog pljačke osuđen 2006. godine. Na pitanje monaškoj policiji otkuda se pojavio misteriozni vozač, detektivi su sa smiješkom odgovorili da je potpuno apsurdno pretpostaviti da je to bio njihov policajac.
Na slično banalan način uhvaćen je i Milan Lepoja, veteran Pink Panthera. Ženevski policajac Yan Glassey 2008. je istraživao estonsku bandu u jednom ženevskom hotelu. Dok je proučavao popis gostiju na recepciji, podigao je pogled i vidio poznato lice. “Nisam bio siguran jesam li ga sreo na poslu ili samo u nekom ženevskom disku”, ispričao je kasnije Glassey. “Ušao je u lift, okrenuo glavu - i onda mi je sinulo. Sranje!” Glassey je Lepoju prepoznao jer ga je dvije godine prije ispitivao o pljački u Lihtenštajnu. Tada je uhićen, no nakon što je slomio šaku u zatvoru, hitna pomoć koja ga je prevozila u bolnicu upala je u oružanu zasjedu i Lepoja je pobjegao. Istog trenutka kada su si kriminalac i detektiv pogledali u oči u predvorju hotela, Lepoja se dao u bijeg. Na parkiralištu je odbacio torbu koju je nosio sa sobom i preskočio žičanu ogradu obližnje škole. U skoku je porezao nogu na oštru žicu i tako krvav protrčao kroz stotine učenika mašući pištoljem. Glassey ga je izgubio među prestravljenom djecom, no uskoro su u pomoć pristigli policijski psi tragači. Pronađen je skriven u grmlju. Kada je čuo pse kako se približavaju, ustao je i rekao: “Dobar posao”.
Tko su zapravo mitski Pink Pantheri?
Čine se kao likovi prikupljeni iz najboljih kriminalističkih filmova, no što se krije ispod vela tajne? Bandu čini više od dvjesto ljudi, uglavnom regrutiranih u Srbiji, bez očitog vođe ili jasno prepoznatljive strukture. I oni nisu nikakva uglađena gospoda, nego obični ljudi. Primjerice, Đorđe Rasović, koji je vodio spektakularnu pljačku u Tokiju, prije je uzgajao kupine u Arilju.
Većina pripadnika izašla je iz srpskog i crgonorskog podzemlja. Za vrijeme rata trgovali su cigaretama, nakon toga, pritisnuti sankcijama, počeli su trgovati heroinom i baviti se sitnim pljačkama. Tek nakon otvaranja granica organizirali su se pod snažnim vodstvom i počeli pljačkati luksuzne dućane, uglavnom po narudžbi. Počelo je s grupom od pet ljudi, a ubrzo naraslo na njih više od 150. Ljudi upoznati s bandom tvrde da postoji hijerarhija, ali ne stroga. Prijatelj pre poruči prijatelja, koji preporuči prijatelja, i tako banda raste. Osim vrlo uskog vodstva bande, nitko ne zna detalje pljački, ne zna se tko je naručuje niti kako će se ona financirati. A troškovi poprilično narastu. Pljačka u Tokiju koštala je više od stotinu tisuća dolara.
Jedna Nišanka i dvojica Srba 2004. godine postali su svjetski poznati kada su izveli najveću pljačku u povijesti Japana i ukrali najpoznatiju ogrlicu na svijetu - Comtesse de Vendome. Oba Srbina, Đorđe Rasović i Aleksandar Radulović, nisu znali niti riječ japanskog. Niti su ikada bili u Japanu. Tokijskoj policiji trebalo je više od stotine ljudi kako bi rekonstruirali pljačku, no taj se dosje koristi kao internacionalni primjer vrhunski odrađenog policijskog posla. Svejedno, koliko god impresivna rekonstrukcija bila, japanski dosje postavlja više pitanja nego što nudi odgovara o tome tko su Pink Pantheri, kako funkcioniraju i tko ih štiti.
Posljednja pljačka
Banda je u Japan stigla krajem veljače 2004., dva tjedna prije no što će ukrasti ogrlicu. Svi su putovali s važećim putovnicama. Dorothy Fasola, škotska veza u pljački, stigla je prva. Rezervirala je hotel za grupu i kupila mobitele za svakog člana. Iako je kasnije tvrdila da s pljačkom nema veze, telefonski ispisi pokazuju da je razgovarala s Radulovićem dva sata prije pljačke. Đorđe Rasović je u Japan ušao na aerodromu u Osaki, koristeći identitet češkog inženjera. Snežana Panajotović je sletjela u Tokio također koristeći češki identitet. Aleksandar Radulović je koristio hrvatsku putovnicu.
Radulović je 24. veljače prvi put posjetio draguljarnicu Maki koju će za deset dana opljačkati. Govoreći engleski s jakim stranim naglaskom, zamolio je prodavača da ga odvede na treći kat draguljarnice. Želio je vidjeti čuvenu ogrlicu Comtesse de Vendome koja je bila pod teškim osiguranjem - u staklenoj vitrini s najmodernijim alarmnim sustavom. Bio je neviđeno oduševljen ogrlicom i zamolio prodavača može li ju fotografirati. Nekoliko dana kasnije posjetio je trgovinu opet, ovaj puta u pratnji Snežane Panajotović. Glumili su zaljubljeni par, razgledavali nekoliko minuta te kupili ogrlicu i jednu srebrnu žličicu.
Radulović i Rasović su 5. ožujka u 11.45 sati posljednji put ušli u draguljarnicu. Radulović je nosio smeđi kaput i smeđe rukavice. Preko ramena mu je bila torba Cartier, a na glavi svijetlosmeđa perika i tamne naočale. Radović je bio odjeven u crno i nosio periku s kosom do ramena. Opet su se uspeli na treći kat. Radulović se približio vitrini s ogrlicom i izvadio komadić papira. Nagnuo se i počeo zapisivati. Prodavač se nagnuo kako bi vidio što bilježi. Na to ga je Radulović udario šakom, izvukao suzavac iz džepa i poprskao u oči. Počeo ga je gurati prema WC-u, neprestano ga udarajući u glavu. Zadnje što je prodavač čuo prije nego što su se vrata za njim zatvorila bilo je razbijanje stakla. Kada je došao k sebi i isprao oči, pozvao je policiju. Bilo je kasno. Pantheri su pobjegli s ogrlicom vrijednom 33 milijuna dolara.
Aleksandar Radulović je sada u zatvoru u Srbiji. Uhićen je u Kopenhagenu zbog pokušaja pljačke. Danska je policija prepoznala Radulovića s tjeralice koja ga je povezivala s pljačkom u Tokiju. Izručen je Srbiji, gdje je na suđenju tvrdio da je pljačku naručio vlasnik draguljarnice kako bi se naplatio od osiguranja. Svjedočio je kako je ogrlicu istog dana vratio vlasniku draguljarnice u uličici iza riblje tržnice u zamjenu za stotinu tisuća dolara. To je pokušao dokazati činjenicom da je ogrlica čuvana u vitrini od običnog stakla, a ne blindiranog, što bi bilo primjereno za tako skup komad nakita. Srpski sud, kao i policija u Tokiju, ignorirali su tvrdnje.
Tokijska je policija provjerila i sve pozive koje su pljačkaši uputili. Doroty Fasola je često zvala nekoliko brojeva u Italiji, gdje, navodno, živi većina vrha Pink Panthera. No, puno je zanimljiviji poziv u Šri Lanku, mjesto koje do tada nije bilo na popisu mjesta gdje se nalaze članovi Pink Panthera koje je vodio Interpol. Naknadno je utvrđeno da je upravo u vrijeme pljačke u Tokiju na Šri Lanki bio Zdravko Radonjić, čovjek za kojeg se sumnja da je organizirao desetak akcija Pink Panthera u Japanu. Dvije godine nakon tokijske pljačke Radonjić je u beogradskoj zračnoj luci uhićen s lažnom putovnicom. Dok je služio zatvorsku kaznu, Radonjić je potplatio čuvare kako bi mogao koristiti mobitel i tako ostao u kontaktu s vanjskim svijetom. Za to vrijeme je organizirana još jedna pljačka u Tokiju, a Španjolska je nedavno Japanu izručila Rifata Hadžiahmetovića, glavnog pljačkaša. Radonjić je trenutno na slobodi.
Više pročitajte na Playboy.hr
