Foto: Ksenija Mikor, Nino Šolić, Ivan Posavec, privatni arhiv, FB Jinxa

20 GODINA  od njihovog prvog koncerta, održanog samo nekoliko metara dalje u klubu Saloon, grupa Jinx proslavit će svoju okruglu obljetnicu i večeras, 20. svibnja, otvoriti treće izdanje Gričevanja, zagrebačkog festivala na Gornjem gradu, koji se za ovu priliku još jednom spušta na plato Tuškanac.

Jedna od najslušanijih i najemitiranijih hrvatskih pop grupa odgovorna je za neke od najpamtljivijih stihova u protekla dva desetljeća glazbenog etera u Hrvatskoj, ali i šire.

Idem tamo gdje je sve po mom, Na čemu si ti, Smijem se, Da smo se voljeli manje, Brazil, Na zapadu, Bye Bye Baby Bye...samo su neki od glazbenih projektila Jinxa koji višegodišnjim putanjama plove medijskim svemirima ovdašnjih prostora.

Ili barem po onome što je od tih svemira ostalo.

U foto-finišu priprema za jubilarni, zagrebački koncert Jadranka Ivaniš-Yaya i Coco Mosquito govore za Index o medijskom svemiru i glazbenim projektilima Jinxa.

Koliko se uopće sjećate prvoga koncerta grupe koja je tada nastupala pod imenom High Jinx?

YAYA: Prvi koncert grupe Jinx mi je ostao u pamćenju, naravno. Skoro da bih rekla da se rijetkih sjećam, al’ prvi je ipak prvi. Dugo smo se pripremali, godinu dana. Dečki su imali veliku tremu, ali zbog mene a ne zbog sebe. Mislili su da će biti velikih problema što prvi put uopće izlazim na binu s bendom, ali prevarili su se. Sve je super prošlo.

Nakon svih godina i prevaljenih kilometara, na koji način danas pristupate koncertima Jinxa?

YAYA: Nastojim svakom koncertu pristupiti kao da je prvi i iznova pronaći izazov i dobru energiju kako bi publika uživala. Jako je bitno ne izgubiti oštricu, tako da za mene kao da sve ove godine nisu ni prošle. Nije to lako održavati, ali zašto bi nešto uopće trebalo biti lako?

Kakvo je raspoloženje bilo u Jinxima na početku karijere? Jeste li željeli postati svjetski poznati?

COCO: Na početku smo bili jako ambiciozni, moral je bio na visokoj razini, naravno, mislili smo da smo najbolji band na svijetu. To bi svaki bend trebao misliti za sebe, inače čemu sve? Naravno, moraš biti pritom jako samokritičan. Puno je svega proživljeno, i kao i svi, i mi smo imali svoje uspone i padove. Čak i sumnje. Ali, to je normalno odrastanje. Kada shvatiš da se trebaš baviti s time s čim se baviš, moraš nekako pronaći energiju i motivaciju za dalje jer će ti tako biti lakše. Mislim da se to odnosi na bilo koji posao ili poziv. Na bilo koji zadatak.

Na što ste najviše ponosni u ovih 20 godina?

COCO: Bez ikakve dileme na ovaj fakt da radimo već 20 godina, s tim smo zaista debelo premašili i planove i očekivanja.

Koliko ste se promijenili od početka karijere do danas – u kontekstu Vaše glazbe i glazbenih ideala?

YAYA: Jinxi su oduvijek bili sukus nekih Cokijevih trenutnih glazbenih utjecaja, koji su uglavnom retro.
Svaki kreativac i autor pokušava pronaći poticaj i inspiraciju u nekim stvarima kojima je okružen i koje mu se u tom trenutku nameću, sviđaju. Čak mislim da je to vrsta lektire koju odrađuje svaki umjetnik i u svemu tome pronalazi svoju ulogu, pečat. Band je tijelo koje oboji autorske ideje svojim zvukom i novim idejama, nadogradnjom. Stvar je u procesu koji je super zabavan i zahtjevan u isto vrijeme. Mi danas znamo nešto bolje svirati i možemo si postaviti ljestvicu nešto više, možda nam je malo lakše prilikom realizacije u studiju. ali nije se nešto puno promijenio način rada Jinxa.

Yaya, zanimljivo je da u 20 godina postojanja Jinxa nisi napisala nijednu pjesmu. Kako to?

YAYA: Nisam imala potrebu napisati pjesmu, jer se nemam na što požaliti (hahha...) Kažu da sam kreativac, ali strpati neke fine riječi u kavez pop pjesme, hvala ne, to mi se čini pre teško!

Što možemo očekivati na rođendanskom koncertu?

COCO: Pažljiv odabir pjesama za rođendanski koncert, gotovo unikatna set-lista sa pjesmama od kojih neke nismo svirali jako dugo vremena, nekolicina dragih ljudi i prijatelja koji su na ovaj ili onaj način u posebnoj vezi s Jinxima i koji će nam biti gosti na pozornici, činjenica da sve to snimamo za potrebe dokumentarca... osim navedenoga, neće tu biti nekih iznenađenja

Jinxe oduvijek karakterizira veći broj ljudi na pozornici; ima li tu uopće neke ekonomske računice?

COCO: Oduvijek pokušavamo sve, ali baš sve koncerte raditi u maksimalnom sastavu sa 8, 9 ljudi na pozornici. To je već samo po sebi jedan prilično veliki pogon na rubu ekonomske isplativosti ali vjerujemo da se taj trud na koncertima čuje i osjeti. Kao ni od snimanja albuma, niti od takvog pristupa koncertima nemamo namjeru odustati, pa nek’ nam bude kako bude.

Spomenuli ste i snimanje rock-dokumentarca. Kako je do toga došlo?

COCO: Osjećali smo da bismo mogli napraviti nešto u povodu 20 godina Jinxa, nešto u skladu s nama, što primarno ima veze s glazbom i nije pretenciozno. I onda je jedan dan došao Alen Balen i rekao: "Sve sam riješio, snimamo rock-dokumentarac o Jinxima. Iznutra!" Kako ga nismo na prvu odj****, na sljedećoj kavi već je bio i Gonzo sa svojom kamerom. I tako, već nas danima proganjaju po gradu, na probama, ping-pongu, po kavama, autima, haustorima, ulaze nam u stanove, ormare, police... Grande finale snimanja događa se večeras na koncertu na Tuškancu kojega u cijelosti bilježimo. Jednostavno je: dođite i završite u filmu s nama.

Slažete li se s konstatacijom da je profesionalno bavljenje glazbom danas, zapravo, jako težak i nerijetko nezahvalan posao?

YAYA: Danas se čini da je sve teško. Mislim da ljudi trebaju sami sebi postaviti nove kriterije i pogledati stvari iz puno više kutova.

Kako se recesija manifestira u glazbi?

YAYA: Skromnost i racionalnost su danas izrazito bitne karakteristike i ako ih posjedujete, sva se ova famozna recesija može nekako lakše podnijeti. Nametnuti su nam neki nemogući standardi, ljudi su počeli krivo doživljavati život. Događa mi se da čujem ljude kako se žale - i oni koji imaju 2000 eura plaću, da nemaju ništa i da sve potroše i da rade kao stoka, a onda ne vidim razliku više ni između onih koji rade i onih koji ne rade?! Nesretni su i jedni i drugi, na sličan način. Problem je u nečemu puno širem. Trebamo sebe promijeniti. Mi smo uvijek bili svjesni tko smo i u kojem smjeru se krećemo. Kao bend ne tražimo puno ali pokušavamo dati najbolje i najviše što možemo.

Izvan Jinxa i glazbe vodiš i likovne radionice za djecu. Otkud to?

YAYA: Likovne radionice sam počela raditi sa kolegicom Minjom Maretić- Murtić koja je arhitekt i dizajner. Nju sam upoznala u školi za interijere i nekako smo se dobro skužile. Ideja je bila da napravimo radionice i da se dobro zezamo i rasteretimo klince od škole. To i danas radimo jednom tjedno i super je! Djeca stvarno mogu sve ako im date priliku. Morate im dozvoliti da naprave nered i omogućiti da realiziraju ono što su naumili. Onda je to sreća do neba. Naši klinci idu sretni doma i uvijek donesu svoja djela roditeljima.

Pored likovnih radionica, izrađuješ i sve traženiji, unikatni nakit. Kako bi opisala ženu kojoj se sviđa tvoj nakit?

YAYA: Žene koje nose moj nakit su samosvjesne. To im je zajednička crta. Ima povučenih i tihih, velikih, sitnih, ali sve su samosvjesne i imaju dobro oko. Vrlo zahtjevne su što se tiče ukusa i znaju vrijednost unikata. Uglavnom ostajemo u kontaktu.

Planovi za novi album Jinxa vjerojatno postoje. Isplati li se uopće danas snimati albume za bendove koji, poput Vas, imaju vjernu publiku na cijelom prostoru ex-Yu?

COCO: Počeli smo raditi i na novom albumu, između svirki polako uvježbavamo nove pjesme. Ne zanima nas da li se isplati, mi ćemo albume raditi i ubuduće, pa sad hoće li ih ljudi kupovati ili skidati ili naprosto slušati u streamu preko interneta manje je važno .

POSEBAN APEL JINXA ZA VEČERAŠNJI KONCERT:

Yaya: Pozivamo sve prijatelje Jinxa koji nam, prema najavama, u velikom broju dolaze na koncert na Gričevanje da, u skladu sa mogućnostima, donesu sa sobom nešto od sljedećeg:
- boce vode (flaširanu vodu - od 0,5l do 2l)
- higijenske potrepštine (od sapuna, četkica za zube, kalodonta preko wc papira, uložaka do pelena)
- hranu koja ima duži rok trajanja
Ostavite ih na posebnom štandu koji se nalazi s desne strane odmah poslije ulaza na Gričevanje. Čim uđete na igralište Tuškanac, poslije 10 metara s desne strane.
Sve prikupljeno će se kroz Crveni križ odmah po završetku koncerta slati žrtvama poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Detalje možete pogledati na našoj FB stranici