Screenshot: YouTube

CHRISTINE i Johnny vlasnici su predivnog psića imena Jazz. Svakoga dana imaju istu rutinu - bude se rano ujutro, doručkuju te odlaze na posao. Jazz za to vrijeme ostaje sam. Christine se doma vraća prva - oko šesnaest sati - a četrdesetak minuta nakon njega dolazi njezin suprug. Njihov pas svakoga dana, oko šesnaest i trideset, penje se na sofu i time pokaže da iščekuje svog vlasnika. Nikome nije jasno kako svakoga dana u isto vrijeme radi istu stvar.

Postavlja se pitanje - mogu li psi imati osjećaj za vrijeme? Postoje dvije teorije, jedna je da dolazak Christine Jazzu daje "osjećaj za vrijeme", a druga da zna kada će se Johnny vratiti po mirisu. Miris njegova vlasnika kroz dan sve više se gubi iz kuće i kada dođe do toga da ga više uopće nema, to je znak da će se vrlo brzo vratiti doma. Upravo zbog toga, napravili su maleni pokus.

Christine je prije odlaska doma posjetila supruga na treningu i uzela njegove tek nošene majice. Položila ih je po dnevnom boravku i čekala šesnaest i trideset. U šesnaest i četrdeset i osam Jazz je i dalje ležao na svom mjestu. Pokus je pokazao da psi ipak ne mogu osjetiti vrijeme na način na koji mi imamo svijest o vremenu. No vrlo je nevjerojatna činjenica da se ipak nekako mogu orijentirati i to pomoću njuha. Psi su stvarno čudesna bića.