POJAVA dizajnerskih pasa istovremeno je fascinantna i zabrinjavajuća. Postojanje ove dvije struje, koje se sukobljavaju oko ispravnosti stvaranja novih pasmina, sasvim je očekivano jer se čini da se ovom praksom poručuje da pasmine pasa koje postoje danas, te sve njihove mješavine, nisu dovoljne, već je potrebno usavršiti ih. Zagovornici prakse reći će da je ovo samo novi način stvaranja još poželjnijih pasmina koje će više odgovarati ljudima.

Protivnici ove prakse često naglašavaju da uzgajivači dizajnerskih pasmina manipuliraju genetikom pasmina kako bi stvorili čudne i neobične pse, ne razmišljajući o posljedicama, piše Dogster. Smatra se da je "proizvodnja" ovakvih pasmina zapravo običan trend kojim se zadovoljavaju prohtjevi potrošača.

Naravno, ne radi se o tome da su sami dizajnerski psi loši, već su upitni motivi njihova stvaranja i metode kojima se do njih dolazi. Osim toga, protivnici te prakse kao jedan od glavnih argumenata protiv ističu velik broj napuštenih pasa u skloništima i na ulicama kojima je već potreban dom. Zašto onda stvarati nove pasmine samo zbog njihovog specifičnog izgleda?

Što su zapravo dizajnerski psi?

Dizajnerski pas relativno je nov pojam koji je postao popularan u posljednje vrijeme, a odnosi se na pasmine pasa koje u svijetu nisu priznate kao prava pasmina. Naime, radi se o psima koji su potomci dviju različitih čistokrvnih pasmina, ali križani isključivo zato da bi se postigao neki određeni izgled, karakter ili navodna hipoalergenska svojstva.

Ovo posljednje pomalo je diskutabilno jer je već mnogo puta dokazano da 100% hipoalergeni pas ne postoji. Istina je da ljudi imaju različit nivo tolerancije na perut i slinu pasa koji izazivaju alergije. Međutim, osobe koje su alergične na pse, bit će alergične i na svakog dizajnerskog psa kako on bude stario jer svi psi proizvode više peruti kako stare, prenosi Dogster.

Dizajnerskim psima, kada su proizvod dviju čistih pasmina, često se daju zanimljiva i slatka imena kako bi se povećala njihova vidljivost i podigao marketinški interes. Tako dobivamo hibridna imena za hibridne pse, kao što su schnoodle (šnaucer i pudl), huskamute (haski i aljaški malamut) i goldador (zlatni retriver i labrador retriver).

Cijene dizajnerskih pasa premašuju i cijene čistokrvnih pasmina

Križanje pasmina kako bi se dobila nova pasmina određenih karakteristika i sposobnosti nije nova praksa, već je prisutna otkako ljudi uzgajaju pse. Međutim, pasmine su u prošlosti križane s jasnim ciljem i zbog praktičnih razloga. Dizajnerski psi ne spadaju u tu kategoriju i čini se da je prvenstveni razlog njihova stvaranja neobičan izgled.

Još jedna činjenica na koju treba obratiti pažnju svakako je da se ovakvi psi prodaju i po višim cijenama od priznatih čistokrvnih pasmina pasa. Sve to navodi na razmišljanje da se ove pasmine nabavljaju ne samo zbog želje za psom, već i prestižem. Upravo zbog ovih, često estetskih, razloga stvaranja novih "pasmina" i količine novca koja se na njihovom uzgoju može zaraditi, postavlja se pitanje o tome koliko je ova praksa zapravo etična.

S druge, pozitivnije strane, pažljivim uzgojem mogu se dobiti štenci koji imaju najbolje kvalitete oba roditelja. Primjerice, standardne pudlice se ne linjaju mnogo, što je poželjna osobina. Zlatni retriveri imaju mirnu narav i fizičku izdržljivost, vrlo poželjne osobine. Spajanjem ovih osobina moguće je dobiti prilično dobro ljubimca.

Bilo kako bilo, dizajnerski psi postoje, a neki od prepoznatljivih su cockapoo (pudl i koker španijel), malti-poo (maltezer i pudl), peke-a-poo (patuljasti pudl i pekinezer), labradoodle (veliki pudl i labrador), goldendoodle (zlatni retriver i pudl), goldador (zlatni retriver i labrador), puggle (bigl i mops), schnoodle (patuljasti pudl i patuljasti šnaucer) te yorkipoo (patuljasti pudl i jorkširski terijer).