RAKUNI koji žive u gradovima pokazuju prve, iznenađujuće znakove pripitomljavanja, a ključnu ulogu u tome igra ljudski otpad. Nova studija otkrila je da urbani rakuni imaju kraće njuške od svojih rođaka sa sela, što je jedna od klasičnih osobina takozvanog sindroma domestikacije, piše Live Science.

Što je sindrom domestikacije?

Pripitomljene, odnosno domesticirane životinje, s vremenom obično postaju manje agresivne prema ljudima. Postupno razvijaju odnos u kojem im ljudi osiguravaju hranu u zamjenu za resurse, poput mesa i mlijeka od stoke ili rada pastirskih pasa. Taj proces često uključuje selektivno uzgajanje životinja radi određenih poželjnih osobina, ali ne počinje uvijek tako.

Fizički znakovi da vrsta postaje domesticirana često uključuju kraće njuške, opuštene uši i bijele mrlje na krznu, a uz to životinje često pokazuju manje straha prema ljudima.

Smeće kao glavni pokretač

"Htjela sam saznati može li život u urbanom okruženju potaknuti proces domestikacije kod životinja koje trenutačno nisu pripitomljene", rekla je u izjavi koautorica studije Raffaela Lesch, zoologinja sa Sveučilišta Arkansas Little Rock. "Bismo li rakune mogli smatrati vrstom koja je na putu prema domestikaciji samo zato što žive u neposrednoj blizini ljudi?"

Domestikacija započinje kada se životinje prilagode novoj niši stvorenoj ljudskom prisutnošću. Za rakune ta niša uključuje prekopavanje po kantama za smeće.

"Smeće je zapravo pokretač", rekla je Lesch. Taj otpad predstavlja lak obrok za ove životinje. "Sve što moraju učiniti je podnijeti našu prisutnost, ne biti agresivni, a zatim se mogu gostiti svime što bacimo."

Analiza tisuća fotografija

U novoj studiji, objavljenoj 2. listopada u časopisu Frontiers in Zoology, Lesch i tim od 16 studenata tražili su rane znakove pripitomljavanja kod rakuna u SAD-u. Koristeći gotovo 20.000 fotografija prenesenih na platformu iNaturalist, tim je otkrio da su njuške rakuna koji žive u gusto naseljenim područjima bile oko 3,5 % kraće od onih kod rakuna u ruralnijim područjima.

Ove naizgled nepovezane osobine sindroma domestikacije obično se javljaju rano u procesu pripitomljavanja i mogu biti povezane zahvaljujući mutacijama koje se događaju tijekom razvoja životinje. Znanstvenici su 2014. godine predložili da mutacije u stanicama neuralnog grebena - vrsti matičnih stanica koje se formiraju u embrijima kralježnjaka - mogu uzrokovati te promjene.

Novi nalazi, kako navode istraživači, podupiru tu hipotezu. Smanjeni strah pomaže životinjama poput rakuna da iskoriste ljudsko okruženje pa bi prirodna selekcija mogla učiniti tu hrabrost češćom u urbanim sredinama. Promjene u duljini njuške rano u procesu mogle bi sugerirati da su te dvije osobine povezane, smatra tim.

Buduće studije istražit će vrijedi li isti obrazac i za druge urbane sisavce, poput oposuma. "To će nam pomoći da saznamo je li ljudska prisutnost dovoljna da već započne proces domestikacije kod neke vrste", zaključila je Lesch.