VLASNIIC pasa odavno pretpostavljaju da njihovi ljubimci osjećaju kada nešto nije u redu, a znanstvenici sada nude moguće objašnjenje. Novo istraživanje, objavljeno 10. kolovoza u časopisu iScience, pokazuje da mozak psa različito reagira na ljudske izraze sreće, ljutnje, straha i tuge. Znanstvenici su snimali moždanu aktivnost pasa dok su im pokazivali fotografije ljudi s različitim emocijama.

Reakcije su se razlikovale ovisno o izrazu lica, što upućuje na to da psi ne svrstavaju lica samo u pozitivne i negativne kategorije, već provode složeniju analizu, piše Newsweek.

Strah se izdvaja od ostalih negativnih emocija

Iako se odranije zna da psi razlikuju sretna lica od negativnih, nije bilo jasno mogu li uočiti razliku i između samih negativnih emocija. Novi nalazi pokazuju da psi te emocije obrađuju na različite načine, a posebno se izdvaja njihova reakcija na strah u usporedbi s ljutnjom i tugom.

Dok su gledali uplašena lica, psi su pokazivali specifične obrasce moždane aktivnosti koji se nisu pojavljivali kod ljutitih ili tužnih lica. Znanstvenici ističu da je ovo prvi dokaz kako psi razlikuju konkretne negativne izraze, a ne svrstavaju ih samo u opće kategorije "dobrih" i "loših".

Moguće je da strah ima posebnu biološku važnost jer može signalizirati opasnost, pojasnili su Raúl Hernández-Pérez i Laura Cuaya. Ranije studije otkrile su i da psi drukčije reagiraju na ljudske mirise povezane sa strahom i srećom. Iako se ovo istraživanje bavilo samo izrazima lica, rezultati otvaraju mogućnost da su ljudski signali straha psima važni na razini više osjetila.

Kako je provedeno istraživanje

U prvom dijelu eksperimenta, istraživači su osmorici pasa pokazivali fotografije nepoznatih ljudi sa sretnim ili neutralnim izrazom lica i pritom im snimali moždanu aktivnost. Sretna lica potaknula su jaču aktivnost u područjima mozga povezanim s kognitivnom obradom i osjećajem nagrade. Posebno su se aktivirali temporalni korteks i kaudatni nukleus.

Cuaya je izjavila da je tim bio iznenađen ulogom kaudatnog nukleusa u obradi sretnih lica. To se područje kod pasa dosad povezivalo s nagradama poput hrane, pohvale ili mirisa vlasnika.

Aktivnost kaudatnog nukleusa, koji je zadužen za obradu nagrada, sugerira da čak i sretno lice nepoznate osobe za pse može imati pozitivnu vrijednost. Znanstvenici ipak napominju da ne mogu izravno mjeriti subjektivni doživljaj životinje. Tim je potom proširio eksperiment i uključio lica koja su izražavala sreću, ljutnju, strah i tugu.

Uz pomoć strojnog učenja analizirali su snimke mozga i identificirali obrasce aktivnosti povezane s pojedinim izrazima. Reakcije na sretna lica jasno su se razlikovale od onih na tri negativna izraza. Ostraživači su otkrili i da uplašena lica stvaraju drukčiji obrazac moždane aktivnosti nego ljutita ili tužna lica. No nije uočena jasna razlika između reakcija na ljutita i tužna lica, što bi moglo značiti da psi ne razumiju ljudske emocije isto  kao ljudi.

Pažljiviji promatrači nego što mislimo

Nalazi predstavljaju još jedan dokaz iznimne usklađenosti pasa s ljudskim ponašanjem.

"Ne možemo tvrditi da pas gleda uplašeno lice i razumije ga u ljudskom, konceptualnom smislu. Ipak, rezultati pokazuju da njihov mozak radi više od pukog reagiranja na vizualne karakteristike fotografija", pojasnila je Cuaya. "One sadrže informacije koje omogućuju razlikovanje specifičnih ljudskih emocionalnih izraza."

Važno je napomenuti da su psima u studiji pokazivane fotografije nepoznatih ljudi, bez izravne interakcije s vlasnicima. U svakodnevici, psi imaju pristup puno većem broju signala o nečijem raspoloženju. Stoga, kada pas priđe vlasniku nakon teškog dana, vjerojatno ne reagira samo na tužan izraz lica, već prepoznaje kombinaciju suptilnih signala.

Istraživači su najavili da će u budućim studijama ispitati kako psi kombiniraju izraze lica s drugim informacijama, poput tona glasa, govora tijela i mirisa.

Evolucijska pozadina i ograničenja studije

Sposobnost pasa da razumiju ljudske društvene znakove vjerojatno je rezultat njihove duge povijesti suživota s ljudima. Kroz tisuće godina pripitomljavanja, psi su razvili društvene vještine koje su im olakšale komunikaciju i suradnju. Praćenje izraza lica i drugih emocionalnih signala vjerojatno im je pomoglo da se uspješnije snalaze u zajedničkom životu.

Studija je provedena na relativno malom uzorku od 12 pasa, a svi su bili kućni ljubimci s bogatim iskustvom interakcije s ljudima. Zato se nalazi ne mogu nužno primijeniti na pse s drugačijim životnim iskustvima, poput onih koji žive na ulici. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjelo kako psi tumače ljudske emocije u različitim okolnostima.

Unatoč tome, nalazi pomažu objasniti ono što vlasnici primjećuju godinama - da su psi osjetljivi na ljudske emocije. Pas možda ne razumije tugu, strah ili sreću na potpuno jednak način kao čovjek, ali njegov je mozak očito vrlo dobro prilagođen prepoznavanju emocionalnih signala na ljudskom licu.

"Emocije su moćan komunikacijski kanal, a postaju još značajnije kada ta komunikacija teče u oba smjera", zaključila je Cuaya.