PRIČU o psu imena Hachiko zna cijeli svijet. Hachiko je simbol lojalnosti, bezuvjetne ljubavi i najiskrenijeg prijateljstva. Rođen je u Japanu 1923., a godinu dana nakon udomio ga je profesor Hidesaburō Ueno, koji je ovu čistokrvnu akitu poveo u Tokio. Hidesaburō Ueno radio je na fakultetu na odsjeku za agrikulturu, a do posla i nazad išao je vlakom. Njegov vjerni prijatelj Hachiko čekao bi ga svakoga dana na istom mjestu kada bi se on vraćao kući.

Nažalost, nakon samo godinu dana njihovog prijateljstva i suživota, 21. svibnja 1925. godine profesor je preminuo. No njegov Hachiko čekao ga je i dalje - devet godina, devet mjeseci i petnaest dana. Iako ga je sada pazio profesorov vrtlar, Hachiko bi svakoga dana u isto vrijeme činio istu stvar, čekao bi profesora koji se nikada nije vratio.

Sve do 1932. Hachiko je bio gotovo neprimjetan iako je svakoga dana čekao na istom mjestu. Tada je napisan prvi novinski članak o ovom lojalnom psu i to mu je vrlo brzo donijelo slavu. Članak je napisao bivši profesorov učenik, koji je proučavao čistokrvne pse akita te je doznao da jedan takav svakoga dana čeka na istom mjestu.

Ubrzo je doznao zašto Hachiko to radi, a priča kaže da ga je učenik nakon toga redovno posjećivao. Nakon gotovo desetljeća čekanja, Hachiko je uginuo 1935. godine. Kremiran je, a njegov je pepeo položen pokraj profesorovog na groblju Aoyama. Njegovo krzno je sačuvano te je preparirano i izloženo u Nacionalnom muzeju prirode i znanosti u Tokiju. Hachiko je danas poznat cijelom svijetu, a njegova ljubav postala je primjer najvjernijeg odnosa između psa i čovjeka.