Foto: CPG

Žiću, mužjaka čileanske vjeverice, nabavio sam prije godinu dana, kada je imao samo tri mjeseca. Osim njega u stanu sam držao i četiri činčile, ali kavezi su mi zauzimali previše prostora pa sam činčile sretno udomio, a vjeverica je ostala sa mnom.

Osigurao sam joj veliki kavez s pijeskom u kojem se kupa i čisti krzno, i u početku je nisam puštao da luta po stanu jer su mi rekli da se mora prilagoditi na novu sredinu.

Ali nakon mjesec dana dozvolio sam Žići da istražuje. Kad god je van kaveza svi prozori su zatvoreni, kao i vrata od terase, jer ova hitra životinjica voli svuda zavirivati.

Izuzetno je brza i radoznala, ali i vrlo umiljata i voli se maziti. Kada nam neko dođe u goste, odmah mu se uvaljuje u krilo i pokušava dobiti svoju “porciju” ljubavi. Osim toga, grize sve po kući, pa sam u sobi gdje je smješten kavez, po kojoj najčešće trčkara, morao zaštititi kablove od kompjutera i zvučnika.

Brzo smo postali prijatelji jer sam Žiću od prvog dana učio da mi jede iz ruke, što je dobar način da se životinja pripitomi i prilagodi gazdi.

Life Content