RUSKU invaziju Ukrajine međunarodna zajednica gotovo je jednoglasno osudila. Sankcije, kojih je svakog dana sve više i više, dolaze sa svih krajeva svijeta, globalne financijske institucije osjetno su narušile ruski financijski sustav, a Bidenova administracija odlučila se za embargo na ruski energetski uvoz.

Ovo je slučaj bez presedana, ali sankcije nisu ograničene samo na odluke političkog vrha već i na filmske kompanije i industriju video igara koje su, unatoč tome da najčešće pokušavaju zadržati apolitičan stav, obustavili prodaju ili servise u Rusiji.

Microsoft je obustavio prodaju svih novih proizvoda i servisa u Rusiji u skladu s ekonomskim parametrima koje je postavila Bidenova administracija što se vanjske politike tiče, a dodali su i da će nastaviti pomagati Ukrajini u borbi protiv ruskih cyber napada.

Nintendo i Sony nisu američke kompanije pa nisu ni dužne pridržavati se američke regulacije, ali Nintendo je odgodio izlazak igre Advanced Wars 1 + 2: Re-Boot Camp (vrlo razumljiv potez koji bi im u suprotnom stvorio PR pakao) dok je Sony bio daleko konkretniji te prekinuo prodaju svih svojih igara, uključujući i prodaju svoje najnovije ekskluzive Gran Turismo 7. I to je samo vrh sante. Ovo je povijesni ekonomski udarac Rusiji i malo je kompanija koje sve šutke promatraju sa strane.

Novinar IGN-a Luke Winkie zapitao se zašto su se sve ove kompanije odlučile na ovaj potez i otkrio da mnogo toga ovisi o situaciji.

Crno-bijeli svijet

Neki studiji iskreno reagiraju pritisak javnosti. Među njima je EA koji je maknuo sve ruske igrače iz svoje igre FIFA 22, dok je Epic obustavio trgovanje u zemlji, ali zadržao alate za komunikaciju. Activision je otišao i korak dalje, donirao 300 tisuća dolara i zavjetovali se da će donirati isto kao i svaki njihov zaposlenik u omjeru dva naprama jedan.

Pomalo je iznenađujuće vidjeti industriju video igara da se ovako konkretno angažira u kompleksnoj političkoj situaciji. S druge strane, rat u Ukrajini vrlo je crno-bijela situacija, barem što se zapada tiče i stvorila je temelje za velike kompanije koje će situaciju iskoristiti da ostanu na "pravoj strani povijesti".

Ukrajinske vlasti jasno su dale do znanja da žele da se svi uključe u borbu protiv napadača. Ukrajinski premijer Mihajlo Fedorov 2. ožujka zamolio je čitavi gaming sektor da "privremeno blokira ruske i bjeloruske račune" i prekine sve planirane esport događaje u te dvije zemlje.

Nije bitno žele li ili ne, u ovom trenutku jednostavno ne mogu

No, postoje i drugi razlozi za sankcije. Situacija ponekad nije najjasnija i puno je manje političkih razloga, a puno više klasičnih poslovnih poteza u situaciji koja je daleko od idealne.

Nintendo, primjerice, privremeno je obustavio sve pošiljke u Rusiju zbog, kako kažu, "osjetne nestabilnosti vezano za logistiku slanja i distribucije fizičkih dobara". Amazon je, s druge strane, obustavu servisa pripisao nizu Bidenovih sankcija koje onemogućuju američke kompanije da robu šalju u tu zemlju.

Osim toga, u Rusiji više ne funkcioniraju ni PayPal, ni Mastercard, ni Visa ni American Express što znači da su kompanije u nemogućnosti naplatiti dobra i usluge ruskim kupcima i korisnicima.  Epic je najavio da će natjecatelji u Fortniteu moći osvojiti novčane nagrade dok god funkcionira sustav za naplatu u Rusiji. Drugim riječima, neke kompanije Rusiju izbjegavaju, ne toliko zbog podrške Ukrajini koliko zbog činjenice da se tamo ionako ne mogu naplatiti.

Inače, postoje dva tipa sankcija, financijska i ekonomska. Primjer financijske je odluka EU da onemogući SWIFT. Društvo za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju (SWIFT) osnovano je 1973. i sada ga koristi više od 11.000 financijskih institucija za slanje sigurnih informacija o financijskim transakcijama, poruka i naloga za plaćanje. Bez globalno prihvaćene alternative neophodan je sustav za globalne financije.

Ekonomske sankcije pak sprječavaju, primjerice, američke kompanije da izvoze svoja dobra u Rusiju.

Kombinacija tih dvaju tipova sankcija dovele su kompanije u situaciju da jednostavno ne mogu poslovati s Rusijom u ovom trenutku, bez obzira na to žele li to ili ne. No, postoje i drugi razlozi.

TikTok je napustio Rusiju zbog odluke Putinove administracije da zatvori svakoga tko putem ove ili bilo koje druge društvene mreže širi informacije koje vlast smatra lažnima. The New York Times iz istog je razloga povukao svoje novinare iz Rusije. Netflix se pak povukao iz zemlje nakon što su odbili u ponudu uključiti nekoliko proruskih kanala. Naime, novi zakon nalaže da svaki streaming servis s preko 100 tisuća pretplatnika mora u ponudu uključiti i državnu propagandu.

Doduše, čini se da se većina kompanija na ove poteze odlučila iz autentičnih pobuda. Gameri su to očito prepoznali pa su preko platforme Itch.io skupili preko 5,2 milijuna dolara donacija za ukrajinske izbjeglice. Otpor Putinovom ratu preko noći je postao "mainstream hobi".

Stav bitniji od zarade?

Neovisno o svemu tome, izdavači i megakorporacija koje nameću sankcije u konačnici će osjetiti financijske posljedice svojih poteza. Ovo nije jednostavna odluka jer svaka kompanija odgovorna je ulagačima i njihovim željama za neprestanim rastom. Take-Two jedna je od kompanija koja je zaustavila prodaju u Rusiji iako je GTA Online treća najpopularnija igra u toj zemlji (po broju aktivnih mjesečnih korisnika).

Iako se radi o privremenoj situaciji, Take-Two ovaj će potez zasigurno osjetiti kada će idući puta raspravljati o zaradi. Ipak, GameIndustryBiz tvrdi da na Rusiju otpada tek šest posto od ukupne europske potrošnje, a prema pisanju The Atlantica, Rusija je bila tek deveto po redu najveće tržište 2019. Ukratko, kompanijama je relativno lako odbaciti rusko tržište. Tim više jer će se zbog recesije smanjiti za čak 11 posto.

I premda je za kompanije, gledajući pojedinačno, ovo kap u moru, svi potezi zajedno su itekako velika stvar za rusku ekonomiju, piše Time. I što više kompanija to učini, to će ruska ekonomija postajati nestabilnija. Kompanija kao što je Twitch može zaustaviti isplate ruskim streamerima i to će utjecati na njihova primanja, ali šire i dugoročno gledano, ovo je vršenje pritiska na one na pozicijama moći slabljenjem temelja stabilnosti zemlje i ekonomskog statusa na svjetskoj razini.