SARAH Sauchelli Toran i Karen Coulman su objasnile da Indeks tjelesne mase (BMI) zapravo i nije najbolje mjerilo našeg zdravlja.

Naime, indeks tjelesne mase ili BMI odavno je standard za mjerenje zdravlja. Jednostavna formula široko se koristi za klasificiranje zdravog raspona naše tjelesne težine. BMI daje procjenu ukupnog rizika od bolesti neke osobe, a koristi se širom svijeta za mjerenje pretilosti.

No, sada se primjena te metode našla na udaru kritika jer, navodno, BMI može biti netočan u procjeni tjelesne masnoće i ne pruža cjelovitu sliku o zdravlju neke osobe. Istraživanje također pokazuje da oslanjanje samo na BMI kako bi se predvidio rizik osobe od zdravstvenih problema može zavarati.

Formulu za izračunavanje BMI-ja otkrio je 1832. godine belgijski matematičar i astronom Adolphe Quetelet. Računa se tako da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima.

To je brz, jednostavan i jeftin način dijagnosticiranja prekomjerne težine ili pretilosti za koji su potrebni samo mjerenje težine i visine. Budući da pretilost nosi povećani rizik od različitih bolesti, uključujući bolesti srca, moždani udar i dijabetes, BMI može identificirati one kojima je veći rizik od razvoja zdravstvenih problema. Također se ponekad koristi za donošenje odluke o tome tko će dobiti određene medicinske tretmane i za procjenu koliko su učinkovite određene intervencije za mršavljenje.

No, BMI sam po sebi ne daje cjelovitu sliku zdravstvenog rizika neke osobe, jer je to jednostavno mjera veličine tijela, a ne bolesti ili zdravlja. BMI zapravo ne mjeri tjelesnu masnoću, ključni element pri utvrđivanju zdravstvenog rizika. Iako daje okvirne pokazatelje tjelesne masnoće, ne razlikuje težinu masti od mišića, navodi Independent.

Iako BMI pruža prikladan i jednostavan alat za razumijevanje rizika od bolesti, ne pruža cjelovitu ili potpuno točnu sliku svega što utječe na naše zdravlje.

Sportaše s visokim performansama - poput ragbijaša ili sprintera - BMI bi zbog veće mišićne mase klasificirao kao osobe s "prekomjernom težinom" ili "pretile". Pretpostavilo bi se da i ovi sportaši imaju sličan rizik od istih zdravstvenih problema kao netko tko ima prekomjernu težinu - iako istraživanja pokazuju da aktivni ljudi imaju bolji kolesterol, krvni tlak i nižu razinu šećera u krvi od nekoga tko je neaktivan.

BMI nam također ne govori ništa o tome gdje se distribuira tjelesna mast. Tjelesna masnoća pohranjena oko trbuha (oblik "jabuke") predstavlja veći zdravstveni rizik od tjelesne masti pohranjene oko bokova. Ovaj oblik "jabuke" povezan je s povećanom vjerojatnošću razvoja metaboličkog sindroma. To je kombinacija srodnih stanja - poput visokog krvnog tlaka, visoke glukoze u krvi i visoke razine kolesterola - što sve povećava rizik od srčanih bolesti, moždanog udara i dijabetesa tipa 2.

Kategorije BMI-ja također su donekle proizvoljne. Studija na 13.601 odraslom čovjeku pokazala je da je prevalencija pretilosti bila znatno niža pri definiranju pretilosti pomoću BMI-ja umjesto uzimanja postotka tjelesne masti. Koristeći kategorije BMI-ja, utvrđeno je da manje ljudi ima pretilost - iako bi je mnogima dijagnosticirali zbog postotka tjelesne masti.

Te kategorije mogu biti još manje precizne u predviđanju zdravstvenih rizika kod ljudi koji pripadaju etničkim manjinama i starijih dobnih skupina. Primjerice, Azijci imaju veći rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i srčanih bolesti s nižim BMI-jem od bijelaca. Razlog tome može biti veći postotak tjelesne masti pri sličnim indeksima tjelesne masti ili pak veća tendencija skladištenja masti oko trbuha.

Mjerenje opsega struka može biti korisnije

Ljudi mogu imati "normalni" BMI, ali imati povećani rizik od srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2, ovisno o čimbenicima kao što su krvni tlak ili raspodjela tjelesne masti. Mjerenje opsega struka i postotka tjelesne masti može biti korisnije u takvim slučajevima.

Važni su pouzdani, pristupačni i točni pokazatelji zdravstvenog stanja. A iako je BMI lako izmjeriti i pruža grubu procjenu rizika od bolesti te iako je to dobra polazna točka, on se mora koristiti zajedno s drugim mjerenjima kako bi se dobila potpunija slika o jedinstvenom riziku za zdravlje osobe. Čimbenici životnog stila (poput pušenja, tjelesne aktivnosti, prehrane i razine stresa) te krvnog tlaka, razine šećera u krvi i kolesterola u krvi trebaju se uzeti u obzir uz BMI kako bi se utvrdio zdravstveni rizik.

Mjerenjem struka (poput opsega struka i omjera struka i kukova) može se procijeniti tjelesna masnoća na području trbuha, ali to može biti teško precizno izmjeriti kod osoba koje imaju BMI veći od 35. Bolji rezultati se mogu dobiti korištenjem alata koji razgrađuju sastav tijela - poput bioelektričnih analiza impedancije i dvoenergetske apsorpciometrije X-zraka. No, to može biti vrlo skupo, dugotrajno i složeno za upotrebu. Također, ne bi bilo praktično za svakodnevnu upotrebu liječnika opće prakse.

Iako BMI pruža prikladan i jednostavan alat za razumijevanje rizika od bolesti, ne pruža cjelovitu ili potpuno točnu sliku svega što utječe na naše zdravlje. Korištenje drugih mjernih alata uz BMI može pružiti cjelovitiju sliku o zdravlju i riziku od bolesti, a također može pomoći u donošenju odluka o najboljim zdravstvenim intervencijama koje će se koristiti za određenu osobu.