POZNATA i omiljena dječja knjiga švedske spisateljice Astrid Lindgren, Ronja, razbojnička kći, tijekom godina imala je niz uprizorenja. Nakon filmova, animirane serije, predstava i mjuzikla, preostao je još samo jedan neistražen teren - igrana serija.

Radi se o ambicioznom projektu koji je režirala Lisa James Larsson dok se za scenarij pobrinuo Hans Rosenfeldt, mnogima poznat kao tvorac hit-serije The Bridge koja je kasnije dobila i američku verziju. 

Ono što je jasno od samog početka jest da se radi o kvalitetnoj produkciji i premda je riječ o klasičnoj dječjoj seriji, vidi se da je pristup malo "odrasliji" iako je teško povjerovati da bi se previše odraslih moglo "uhvatiti" na zaplet koji se vrti oko avantura djevojčice koja odrasta u dvorcu s roditeljima pljačkašima i njezine "Romeo i Julija veze" s dječakom iz suprotstavljenog tabora. No živimo u vremenima super junaka, Harryja Pottera i automobila koji se pretvaraju u robote pa nije isključeno da i ovo postane zabava za sve uzraste. 

Glumica ima energiju Millie Bobby Brown

Iako smo imali prilike pogledati samo prvu epizodu, više je nego očito da je mlada Kerstin Linden odličan izbor za ulogu Ronje koja je vrlo lako mogla postati još jedan umorni pokušaj da dobijemo snažan ženski lik koji se vrlo lako mogao zadržati na plitkoj suvremenoj percepciji toga kako snažan ženski lik treba izgledati. No autorica, poznata po hitu Pipi Duga Čarapa, Ronju je napisala 1981. tako da, ne krenu li Šveđani američkim putem i odluče mijenjati sve što se ne uklapa u njihove stavove iz 2024., ne bi trebalo biti problema. 

U njezinoj izvedbi postoji nešto što neodoljivo podsjeća na energiju Millie Bobby Brown u prvoj sezoni Stranger Things. Dobre dječje glumce teško je pronaći jer vrlo lako odlaze u krajnost. Ili se preglumljavaju ili su potpuno ravni, ali Linden djeluje izuzetno prirodno i opušteno što daje nadu u ostatak sezone budući da je upravo Ronja centralni lik priče. 

Ostali glumci također su odradili dobar posao, ali izuzev Christophera Wagelina koji glumi njezinog oca Mattisa, nitko nije dobio previše prostora da se kvalitetnije glumački razmaše.   

Zapravo, većina prve epizode potrošena je na ekspoziciju. Autori nas na sve moguće načine pokušavaju upoznati sa svim bitnim likovima, njihovim odnosima i uvući nas u svijet koji, istina, nije teško shvatiti, ali ga je potrebno detaljno objasniti jer postoje određeni zakoni, povijest i čarobna stvorenja koje ne možete samo tako ubaciti u priču i ponašati se da je ptičurina koja istovaruje predskazanja nešto što je svima kristalno jasno. 

Prijašnja uprizorenja iznenađujuće su hvaljena pa je film iz 1984. bio ponuđen kao švedski kandidat za Oscara u kategoriji stranog filma (nije prihvaćen), a iza anime serije stoji Studio Ghibli dok se za režiju pobrinuo Goro Miyazaki, izvršni producent ovogodišnjeg dobitnika Oscara The Boy and the Heron. 

Drugim riječima, serija ima jaku konkurenciju, ali nova švedska serija izgleda obećavajuće. U svakom slučaju, domaća publika imat će prilike seriju pogledati 29.3. na Pickbox NOW, a što se drugih dijelova Europe tiče, dan ranije stiže i na Netflix.