MAJKA koja oplakuje nezamisliv gubitak, druga majka koja gubi razum, anđeo koji ostaje bez krila, samotnjaci koji se nakon života u šumi moraju ponovno vratiti u društvo, samo su neke od uloga koje su obilježile ovogodišnje filmove.

David Fear, urednik prestižnog časopisa Rolling Stone, nedavno je složio popis najboljih filmova godine, a sada je odabrao i najbolje glumačke izvedbe. Evo tko se sve našao na njegovom popisu.

Michael B. Jordan - Grešnici

Michael B. Jordan toliko je uvjerljivo odglumio braću blizance u epskoj priči Ryana Cooglera, da ćete se pitati gledate li doista jednog glumca ili dvije različite osobe. Jordan iznimno uvjerljivo oblikuje braću Moore - smirenijeg Smokea i njegovog nepredvidivog brata Stacka - do te mjere da djeluju kao potpuno zasebni karakteri.

Njegova izvedba ima dvostruku snagu, ali njezina vrijednost ne leži samo u jasnom razdvajanju dvaju likova. U trenutku kada se Smoke suoči sa svojim bratom i počne oklijevati umjesto da ga samo probije kolcem, Stack mu oprašta zbog toga, a film na trenutak utihne. Usred kaosa i nasilja izranja iskreno emocionalno središte priče.

Jessie Buckley - Hamnet

O adaptaciji romana Maggie O’Farrell u režiji Chloé Zhao zasigurno će se još dugo raspravljati, a o izvedbi Jessie Buckley govorit će se godinama. Riječ je o ulozi koja istodobno objedinuje suptilnost i sirovu emociju, tišinu i krikove koji paraju srce. Trenutak u kojem njezina Agnes shvati da joj je sin preminuo razoran je upravo zbog svoje jednostavnosti.

Buckley s jednakom preciznošću prikazuje bezuvjetnu ljubav prema djeci, bijes prema suprugu Williamu Shakespeareu i nemoć pred svijetom koji joj je oduzeo ono najvažnije. U sceni u kojoj slomljena Agnes ulazi u kazalište i gleda Hamleta, glumica uspijeva prikazati katarzu kao tiho, ali snažno unutarnje prosvjetljenje.

Sean Penn i Teyana Taylor - Jedna bitka za drugom

U snažnoj drami Paula Thomasa Andersona o očinstvu i političkom otporu gotovo da nema slabih točaka, no u prvoj trećini filma posebno se ističe glumački duet koji ostavlja snažan dojam. Nije slučajno da je Teyana Taylor prva osoba koju vidimo na ekranu - njezin lik utjelovljuje samu ideju revolucije.

Kad se suoči s likom Seana Penna, ambicioznog bijelog suprematista, očekivani otvoreni sukob izostaje. Umjesto toga, njihov odnos poprima oblik opasne opsesije koja oboje vodi prema samouništenju. Penn djeluje iznimno fokusirano, a riječ je možda i o njegovoj najboljoj izvedbi u posljednjih nekoliko godina, dok Taylor tek započinje karijeru koja obećava mnogo. Njihov kratak, ali intenzivan zajednički nastup postavlja temelje cijele priče.

Jennifer Lawrence - Die My Love

Izrazi poput "hrabra" ili "neustrašiva" često se koriste pri opisu snažnih glumačkih izvedbi, no ono što Jennifer Lawrence donosi u filmu Lynne Ramsay nadilazi takve etikete. Prateći ženu koja postupno gubi razum, Lawrence djeluje potpuno oslobođeno.

Ne radi se samo o provokativnim scenama ili fizičkim ispadima kaosa, već o potpunoj predanosti ulozi. Glumica se odriče svake vrste suzdržanosti i u potpunosti uranja u lik žene koja više nije na rubu, nego se već nalazi usred živčanog sloma. Upravo ta potpuna sloboda čini njezinu izvedbu nezaboravnom.

Daniel Day-Lewis - Anemone

Često se kaže da ne shvaćamo koliko nam netko znači dok ga ne izgubimo, a povratak Daniela Day-Lewisa na filmsko platno to savršeno potvrđuje. Njegova osmogodišnja odsutnost ostavila je osjetnu prazninu, a sada postaje jasno koliko je filmska umjetnost bez njega bila siromašnija.

U ulozi bivšeg britanskog vojnika u dobrovoljnom izgnanstvu, Day-Lewis se ne oslanja na staru slavu. Od prvih scena suzdržane napetosti do neočekivano duhovitih monologa, njegova izvedba ostaje krajnje precizna, ali i živa, organska. Ako je ovo početak novog poglavlja, razloga za veselje ima napretek. Ako je pak riječ o oproštaju, onda zaista gledamo dostojanstven labuđi pjev.

Michael Fassbender i Cate Blanchett - Black Bag

Špijunski triler Stevena Soderbergha stavlja na kušnju čitavu glumačku postavu, no njegovo pravo srce nalazi se u suradnji Michaela Fassbendera i Cate Blanchett. Njihov odnos istodobno je temelj bračne drame i pokretač napetog trilera.

Dok on istražuje curenje državnih tajni, ona se pojavljuje kao glavna osumnjičenica. Njihova sposobnost da istovremeno prenesu strast i duboko nepovjerenje nosi svaku ključnu scenu. Kemija koja se osjeti od prvog kadra snažnija je čak i od seruma istine koji film koristi kao motiv.

Joel Edgerton - Snovi na tračnicama

U noveli Denisa Johnsona, Robert Granier opisan je kao čovjek koji nema puno interesa i koji samo plovi kroz život. No, u interpretaciji Joela Edgertona taj lik prerasta u tihog, dostojanstvenog junaka vlastitog života.

Uz minimalan dijalog, Edgerton uspijeva prenijeti bogat unutarnji svijet lika. Redatelj Clint Bentley mudro koristi tu suzdržanost i dopušta emocijama da izbiju tek u ključnim trenucima. Kada Granier napokon pokaže ranjivost, učinak je snažan, ali i iznenađujuće utješan.

Amy Madigan - Trenutak nestajanja

Prije nego što izravno upoznamo tetu Gladys, film nas priprema na njezinu pojavu kratkim, nelagodnim nagovještajima. No, prava snaga lika izlazi na vidjelo tek u sceni u ravnateljevu uredu.

Amy Madigan savršeno balansira između komičnog i uznemirujućeg. Lika koji je lako mogao skliznuti u karikaturu ona pretvara u složenu i pamtljivu figuru.

Jacob Elordi - Frankenstein

Guillermo del Toro odabrao je Jacoba Elordija za ulogu stvorenja ponajprije zbog njegovih očiju, a ta se odluka pokazala potpuno opravdanom. Elordi se oslanja na neverbalne znakove ranjivosti i bijesa, stvarajući snažan emocionalni dojam.

Kako se čudovište postupno razvija, glumac uvodi dubok glas i držanje koje odražava sram i gorčinu. Unatoč tome, u liku uvijek ostaje dječja potreba za prihvaćanjem. Susreti s likom koji tumači Mia Goth istovremeno su nježni i duboko nelagodni.

Lee Byung-hun - No Other Choice

Lik kojeg tumači Lee Byung-hun započinje film kao uspješan profesionalac, da bi ga završio kao jedini preživjeli. Na tom putu prisiljen je lagati, manipulirati i ubijati kako bi opstao.

U adaptaciji romana Donalda Westlakea, Park Chan-wook glumcu pruža priliku da pokaže puni raspon svojih sposobnosti - od fizičke komedije do mračne psihološke transformacije. Gledateljima koji ga poznaju isključivo kao antagonista iz Squid Gamea, ova će uloga predstavljati ugodno iznenađenje.

Margaret Qualley - Honey Don’t!

Iako film Ethana Coena i Tricie Cooke nije sva očekivanja, ne smijemo zanemariti izvedbu Margaret Qualley. Kao privatna istražiteljica Honey O’Donoghue, Qualley uspješno spaja energiju screwball komedije s klasičnim noir detektivskim stilom.

Qualley u ovom liku priziva šarm Humphreyja Bogarta i Lauren Bacall, ali ga pritom čini svojim. Njezina izvedba gotovo spašava film i ostavlja dojam da je ulozi dorasla više nego sam projekt.

Keanu Reeves - Dobra karma

Na prvi pogled može se činiti neobičnim da anđela koji želi postati čovjek tumači basist rock benda Dogstar. Nakon gledanja filma, sumnje brzo nestaju.

U iskrivljenoj varijaciji Divnog života u režiji Aziza Ansarija, Reeves je precizan, duhovit i neočekivano šarmantan. Njegove reakcije - od potpune ravnodušnosti do rastuće frustracije - ključ su humora, dok su scene u kojima prvi put otkriva ljudske užitke istovremeno dirljive i urnebesne. Reeves bez sumnje krade svaku scenu.

Liev Schreiber i Vincent D’Onofrio - Caught Stealing

Iako će se triler Darrena Aronofskyja možda pamtiti po transformaciji Austina Butlera, upravo antagonisti u završnici ostavljaju najjači dojam. Braća Drucker, koje tumače Liev Schreiber i Vincent D’Onofrio, nezaboravan su dvojac.

Ono što je lako moglo ostati na razini karikature pretvara se u profinjeni crni humor. Njihov odnos podsjeća na klasične komične parove, ali s oružjem u rukama. Njihova pojačana prisutnost u završnici filma izrazito je dobrodošla, a ideja o prequelu djeluje iznenađujuće primamljivo.