ČINI se da svijet možemo podijeliti na dvije vrste ljudi: one koji obožavaju Eddieja Murphyja i one po kojima je odavno trebao reći Hollywoodu "zbogom". Iako nitko ne osporava njegov talent u Shreku (jer Magarac je lik za pamćenje), lista njegovih filmskih promašaja je poduža.

Jedan od najočiglednijih je The Adventures of Pluto Nash - SF komedija iz 2002. koja je propala toliko spektakularno da se još prepričava. Koštao je nevjerojatnih 100 milijuna dolara, a zaradio tek nešto više od sedam. Sljedeće godine nastavio je niz s Daddy Day Care i The Haunted Mansion, koje su kritičari bez milosti pokopali.

Da ne bude sve crno, Dreamgirls mu je donio nominaciju za Oscara, ali već iduće godine sve je to poništio filmom Norbit, koji bi danas prošao još gore. Maske, stereotipi, loš humor - sve je bilo tu.

Ali postoji jedan film koji Murphyja još i više boli: Harlem Nights. Ne samo da je u njemu glumio već ga je i napisao, režirao i producirao. Na kraju je shvatio da je preuzeo previše, i to - kako sam kaže - iz potpuno pogrešnih razloga.

"Svi oko mene su počeli režirati, producirati i glumiti u svojim filmovima. Pa sam i ja htio. I mrzio sam to od početka do kraja. Nije mi se svidjelo i to se vidjelo na mojoj glumi", priznao je za New York Times.

Film je prošao loše, a Zlatna malina za najgori scenarij i nominacija za najgoreg redatelja samo su dodatno naglasile koliko se zaletio. Za razliku od Clinta Eastwooda, recimo, Murphy nikad više nije pokušao režirati. I dobro da nije.

Usprkos zaradi od 60-ak milijuna dolara, Harlem Nights ostaje podsjetnik da ne treba raditi nešto samo zato što to svi drugi rade - pogotovo ako ti već na prvoj klapi dođe da odustaneš.