TIJEKOM 1970-ih Hollywood je prošao kroz duboku transformaciju. Studijski sustav, koji je desetljećima čvrsto kontrolirao filmsku produkciju, počeo se raspadati, a na njegovo su mjesto došli nezavisni redatelji s autorskim vizijama. U središte su došle hrabre i ponekad riskantne ideje, a publika je nagradila tu autentičnost. Filmovi poput Apokalipse danas, Egzorcista i Diplomca pomaknuli su granice i pokazali da kino dvorane mogu biti ispunjene i bez klasičnih holivudskih formula.

No uz sve kreativne slobode koje je taj "Novi Hollywood" donio, pojavile su se i nove poteškoće koje su nepovratno promijenile filmsku industriju. Jedan od prvih koji je osjetio te promjene bio je Robert Redford. Zbog birokratskih komplikacija i sve većeg utjecaja agenata i financijskih kalkulacija, odustao je od uloge koja je kasnije postala ključna u karijeri Ala Pacina.

Zarada prije svega

Nakon golemog uspjeha filmova poput Ralja, Kuma i Ratova zvijezda, producenti su brzo shvatili da se ogromna zarada može ostvariti i bez velikih ulaganja ako se projekt dobro upakira i tržišno plasira. Umjesto da prednost imaju priče i vizije autora, prioritet je postala profitabilnost.

U tom novom sustavu glumcima i redateljima nudili su se udjeli u zaradi umjesto (ili uz) standardne honorare. George Lucas je na taj način izgradio imperij, a Alec Guinness zaradio je milijune dolara zahvaljujući samo 2.25 % udjela u bruto zaradi Ratova zvijezda.

Redford odbio ulogu u Serpicu zbog birokracije

No nekomercijalnim umjetnicima poput Redforda ovaj je pristup brzo počeo smetati. Iskreno je priznao da ga je nova poslovna logika odbila od uloga koje su ga uistinu zanimale. Jedan od takvih slučajeva bio je film Serpico iz 1973. u režiji Sidneyja Lumeta.

Redford je bio u pregovorima za glavnu ulogu njujorškog policajca Franka Serpica, poznatog po borbi protiv korupcije u vlastitim redovima. Uloga je na kraju pripala Alu Pacinu, a film je postao jedno od njegovih najvažnijih ostvarenja.

Redford je kasnije izjavio: "U tom trenutku, sve te gluposti oko dogovaranja bodova i pozicija preuzele su kontrolu. To je bila prava šteta, jer me Frank zanimao kao osoba. Priča o malom čovjeku protiv sustava bila je točno ono što me privlači."

Unatoč iskrenoj želji da utjelovi Serpica, Redford se povukao iz projekta jer je uloga počela gubiti smisao u moru birokracije i pregovora iza kulisa. Tražio je priču koja se suprotstavlja moći institucija, a ironija je bila u tome da mu je upravo institucija Hollywooda to onemogućila.

Povijest je mogla biti drukčija

Kada je Lumet angažirao Ala Pacina, stvoren je jedan od najupečatljivijih glumačko-redateljskih tandema tog vremena. No ostaje pitanje - kako bi Serpico izgledao s Redfordom u glavnoj ulozi? Bi li film imao isti učinak? Bi li Redford s tom ulogom prošao sličnu glumačku transformaciju kakvu je Pacino doživio?

Odgovor nikada nećemo saznati, ali ova priča ostaje podsjetnik na to koliko poslovni aspekt filmske industrije može oblikovati, pa i promijeniti, kreativne odluke.